Dobro poznajem sebe i svoje mogućnosti, pa mi zbog toga pohvala nikada nije predstavljala nešto što bi me moglo poljuljati ili uzdići. Kada me neko pretjerano hvali, jasno mi je da mi laska i da iza toga ne stoji stvarna procjena, a kada me hvali u okvirima onoga što zaista mogu i znam, takve riječi me ne iznenađuju, jer sam toga i sam svjestan, više me intrigira s kojom namjerom mi taj neko daje kompliment.
Shvatio sam da pohvala, ma kako naizgled bila lijepa, rijetko kada nosi iskrenu korist, dok kritika, koliko god bila gorka i neugodna, često sadrži klicu istine koja nas može pokrenuti i promijeniti. Jedan filozof je rekao da treba biti zahvalan na kritikama, a ne na pohvalama. Što više razmišljam o tome, sve mi je jasnije koliko su te riječi tačne.
U tom kontekstu, još bolje shvatam riječi Poslanika, s.a w.s: “Ako neko od vas mora hvaliti svoga brata, neka kaže: ‘Smatram ga takvim i takvim’ — a Allah najbolje zna njegovo pravo stanje — i neka ne pretjeruje u hvali, jer ga je, doista, zaklao.” ( Bilježe Buharija i Muslim)
Kada Poslanik kaže “zaklao ga“, to ne doživljavam samo kao slikovitu metaforu, nego i kao duboku opomenu. Pohvale često zaslijepe čovjeka do te mjere da oko sebe počne okupljati one koji mu stalno govore ono što želi čuti. Takvi ljudi postaju njegovi tihi i neprimjetni dželati, jer ga hrane iluzijama i ne dozvoljavaju mu da vidi vlastite slabosti. Čovjek tada gubi dodir s realnošću, počinje živjeti u uvjerenju da je veći nego što jeste, a svaka istina koja mu ne odgovara biva potisnuta ili ismijana. Tako se korak po korak udaljava od onoga što jeste i približava svojoj propasti.
Zbog toga radije prihvatam opomenu nego kompliment,i više cijenim onog ko mi kaže istinu, bez obzira koliko ona bila neugodna, nego onog ko me stavlja na pijedestal koji ne zaslužujem, jer ako pohvala nije umjerena i iskrena, ona postaje otrov koji djeluje polahko, a svoje razorno dejstvo pokazuje tek onda kada je kasno za povratak na put istine.
Ja bih to gledala dvoznačno, nije svaka kritika konstruktivna, nekad dokazi iz gorčine neke osobe kojoj nije stalo da nam pomogne kritikom nego da nas ponizi. Isto tako i sa pohvalom, nije svaka pohvala destruktivna, ali mnoge jesu. To ovisi o konteksta i od osobe koja nam kritiku ili pohvalu upućuje. Ako se razbaciva kritikama ili pohvalama radi reda ili iz srdžbe to svaka duhovno osviještena i stabilna osoba može osjetiti i ne uzimat ih za ozbiljno. U pravom smislu to su ili laskave laže ili pogrdne riječi zamotane u kritiku koje večina ljudi koristi. Jedino kad su upućene od dobronamjerne, zrele osobe koja je o svemu tome dobro razmislila i koja djeluje iz dobrog, tada se mogu uzimati u obzir.
ako poznajes svoje potencijale, onda ti u biti i pohvala i kritika malo znace,jer ti znas gdje si. Medjutim, od pohvale,osim lijepe rijeci i laskavog osjecaja uglavnom nikad nemas nista, dok kritika,makar i zlonamjerna, moze ukazati na eventualne “rupe” na tvome brodu, samo treba dobro znati filtrirati