HIDROV TRENUTAK NA PLOČNIKU SVAKODNEVNICE…

Zatekao sam kako miruje na grubim, hladnim betonskim pločama, to krhko biće u čijem perju gori oganj boja, kao da je komadić neba pao na zemlju da se odmori od beskrajnog leta. Kada sam joj prišao, u njenim očima nije bilo straha, samo tiha predaja, kao da je došla da na tren otvori vrata između dva svijeta – moga, teškog od briga i okovanog okovima svakodnevice, i njenog, meni nevidljivog, u kojem krila šapuću jezicima koje mi ne razumijemo.

Dopustila mi je da je pomazim po glavi, da rukom osjetim toplinu života skrivenog u tom sitnom tijelu, a zatim je, gotovo obredno uzletjela, ostavljajući me da shvatim da ništa na ovom svijetu ne dolazi i ne odlazi bez razloga.

U tom susretu osjetih prizvuk davnog događaja, trenutka kada se Musa, a.s., susreo sa Hidrom, kada se svijet jasnog zakona i svijet skrivene mudrosti na kratko dodirnuše.
Moj susret s pticom bijaše poput tog dodira; kratkog, tihog i zbunjujućeg, ali natopljenog značenjem koje tek kasnije dolazi do srca.

Kao što Musa, a.s., nije odmah razumio ono što mu se pred očima zbivalo, tako ni ja nisam znao zašto je ta ptica sletjela upravo tu, i zašto mi je dala svoje povjerenje, osim ako ne želi da mi prenese pouku koju možda tek trebam dokučiti. Tada se u meni probudi sjećanje na Sulejmana, a.s., kojem je dato da razumije govor ptica i da kroz njihovu pjesmu čuje ono što je ljudskim ušima uskraćeno. On je znao da u svakom kriku, u svakom letu i u svakoj tišini njihova perja prebiva mudrost, da svaka ptica, kao i svako stvorenje, nosi u sebi pečat Onoga Koji stvara bez kraja.

Dok sam pratio njen let, kroz misli mi prođoše riječi Uzvišenog: “Sve životinje koje po Zemlji hode i sve ptice koje na krilima svojim lete – svjetovi su poput vas.” (Kur’an, El-En‘am, 38)

Tada sam postao svjestan da sam upravo prisustvovao susretu dvaju sasvim različitih svjetova, koji su se na trenutak sudarili i postali jedno. U tom kratkom susretu, učinilo mi se da u njenom uzletu i mome hodu prebiva ista tajna nit, koja povezuje sve što živi u jedinstvenom tkanju stvarnosti Onoga Koji nije zaboravio ni najskrivenije pero u gustoj krošnji, niti najskriveniji nemir u ljudskom srcu…