U Knjizi Postanka (15:18) govoreći o drevnom savezu između Boga i Avrama (Ibrahima), opisana je vizija jedne države koja obuhvata teritorije od Nila do Eufrata. U toj viziji krije se ideja o Erec Jisrael, zamišljenoj domovini jevrejskog naroda, koja je šira od svake stvarne karte.
U očima pojedinih vjernika, posebno u krugovima vjerskog cionizma i ortodoksnog judaizma, ta vizija nije samo uspomena, nego i eksplicitni Božiji zadatak. Oni vjeruju da vraćanje i proširenje izraelske teritorije nije samo puka ljudska ambicija, nego Božiji plan pred dolazak Mesije.
Drugim riječima, ono što je za srpske radikale “Načertanije”, za Jevreje je to san o Erec Jisrael, samo sa mnogo radikalnijom pozadinom i mnogo većim posljedicama, jer se u svojoj ideologiji pozivaju na Boga.
Problem nastaje kada se biblijski tekstovi pretvore u radikalni politički program i kada se linije iz drevnih knjiga počnu crtati preko živih gradova i sela, preko miliona ljudi koji već stoljećima žive na tim mjestima. Tada “Božije obećanje” postaje alat moći, a „obećana zemlja” prostor konstantne eksproprijacije i sukoba.
Da stvar bude gora, na ideju o Erec Jisrael, kalemi se i drugo vjerovanje, koje je jednako snažno i ništa manje opasno. Ono kaže da će se u posljednjem vremenu, pred kraj svijeta, svi narodi svijeta dići i boriti protiv Izraela (baš se pitam zašto?!).
Zamislite da ste vi narod ili država koja duboko vjeruje da će se pred kraj vremena boriti protiv cijelog svijeta, da li bi ste radili na proširenju vlastitih teritorija i vojnih kapaciteta prije tog imaginarnog sukoba, ili bi ste samo iščekivali taj sukob, uz postojeću teritoriju i resurse?
Ako se svijet posmatra samo kroz prizmu tog proročanskog sukoba, onda svaki komšija postaje potencijalna prijetnja, svaki kompromis postaje slabost, a vojna ekspanzija postaje nužnost. Uzmemo li u obzir sve ranije navedeno, onda je sasvim razumljiv talmudski prezir prema goyima (nejevrejima), tretirajući ih kao nižu vrstu.
Vjerovanje u to da će svi narodi svijeta stati protiv Izraela ima i širi učinak jer oblikuje percepciju svijeta, u kojoj se svaka kritika Izraela, pa makar i opravdana, tumači kao potvrda proročanstva, dokaz da se neprijatelji već okupljaju. Na taj način se formira začarani krug u kojem proročanstvo kreira politiku, politika izaziva reakcije, a reakcije se proglašavaju ispunjenjem proročanstva.
Na globalnom nivou to rađa opasnu dinamiku, a Izrael se prikazuje kao tvrđava usred neprijateljskog mora, dok ga veliki saveznici na Zapadu vide kao bastion vlastitih interesa na Bliskom istoku. Iako Amerika voli vjerovati da je glavni dirigent ove simfonije, da povlači sve konce i određuje ritam, u suštini ona je tek kuče na povodcu, uvijek spremno zalajati kada gazda zatreba, uvijek uvjereno da vodi, a u stvari je vođeno. Tako se u ime svojih interesa Washington podudara s mitovima koji nisu njegovi, postajući produžena ruka vizije koja je starija od njegovih država i predsjednika.
Priča o mesijanskom narativu ne završava samo na granicama proročanske države Izrael, nego se širi prema samom srcu Jeruzalema, prema Brdu hrama, gdje stoji džamija Al-Aqsa, kao treće najsvetije mjesto u islamu.
U radikalnim jevrejskim krugovima, vjerovanje je sasvim jasno i po njemu Mesija neće doći dok se ne sruši Al-Aqsa i ne podigne Treći hram na mjestu gdje su nekada stajali Solomonov i Herodov hram. Koliko god ova ideja izgledala apokaliptično, ona živi u svijesti mnogih, a kod ekstremnih grupa poprima oblik političkog cilja.
Tako se religijski mit prepliće s realnošću, koja uključuje širenje granica, očekivanje rata sa svim narodima, rušenje Al-Aqse i gradnje Trećeg hrama, što sve skupa stvara trokut mesijanske ideologije.
Rezultat cijele ove priče je paradoksalan, jer u ime obećanja koje bi trebalo donijeti nekakav mir i dolazak Mesije, gradi se beskrajni rat. Granice se šire, zidovi podižu, oružje gomila, a na horizontu lebdi sjenka rušenja Al-Aqse i gradnje hrama koji bi trebao otvoriti vrata „novog svjetskog poretka“.
Umjesto države koja rađa pravdu, rađa se država ograđena strahom i nasiljem, dok svijet, predvođen američkim lajavcem na lancu, okreće glavu ili aplaudira.
Ključno pitanje u ovoj priči nije da li se Erec Jisrael ili Treći hram mogu pronaći u biblijskim spisima, pitanje je može li jedan narod prisvojiti božansko obećanje i graditi ga na račun drugih ljudi, a da ne zatruje i samu ideju o Bogu, koji navodno stoji iza tog plana, jer ako je obećana zemlja put ka Mesiji, onda se moramo pitati: Da li je Mesija onaj koji dolazi s maslinovom grančicom mira, ili je Mesija onaj koji dolazi iza tenkovskih gusjenica, rušenja tuđih domova i svetinja, ubijanja hiljada nedužnih civila i djece, uz pomoć povodca kojim se povlači kuče iz Washingtona?
Dobro izvođenje.
Fali bitan detalj: Gradnja Trećeg hrama dešava se nakon iskopavanja onoga što je zakopano ispod Solomonovog, Sulejmanovog a.s. trona. Prijesto je bio baš na mjestu Al-Akse. Svojevremeno su kopale i ekspedicije Trećeg rajha, bezuspješno.
hvala,
nisam htio zalaziti u te detalje jer bi bilo presiroko, htio sam samo obuhvatiti glavne segmente koji se tiču proširivanja teritorije i usputno baciti svjetlo na “mesiju”.
O Solomonovom hramu, crvenim junicama koje se uvoze iz Amerike i zrtvenom ritualu za jednookog kralja moglo bi se pisati unedogled.
Vazda nešto rovi:
https://postimg.cc/mt5KTRXZ
Slažem se, ali osvjetljava zašto bi SAD, na primjer (i nisu jedine), imale motiv da budu na povocu.
Sve je to, po tim odlučivačkim slojevima, prošireno poput virusa. Kuge.
cijela Amerika je prožeta kojekakvim tajnim okultnim društvima koja su zaposjela čak i prestižne univerzitete, odakle i regrutuju novi kadar. Međutim, mislim da većina tih ljudi nije do kraja svjesna u kakvoj igri igraju, nego im se daju poluinformacije ili dezinformacije, pokaže im se nekakav materijalni ili politički interes kojim će se opravdati pomijeranje figura na šahovskoj ploči.
Za takve ljude, poput npr Trumpa, Muska,Bill Gatesa isl, izgradnja nekakve profitabilne rivijere je sasvim dovoljan razlog za ubijanje 60.000 ljudi, jer oni vide figure na ploči i njihove pokrete, ali nisu svjesni onog nevidljivog, tj strategije i uma iznad ploče.
U toj prici, Netanyahu je tek sitni cionisticki radikal, pijun kojeg ce na oltaru zrtvovati oni cije likove na TV ekranu nikad nismo vidjeli
Tako je.
Uostalom, sve je to jedna te ista bitka, od početka. I znamo kako će završiti.
Ipak, džaba; ne mogu tim uvjerenjem “prerasti” plač djece, vapaj za roditeljima i sigurnošću doma i djetinjstva. Organski boli očaj očeva sa mrtvom djecom na rukama i majki kojima se od užasa gubi fokus u pogledu. Čovjeku dođe da proklinje, a to se ne smije…
To su te ogromne stvari za koje čovjek, čini mi se, nikad nema dovoljno kapaciteta da kognitivno promisli. Može samo da se uzda.
ovaj svijet je samo laboratorijski experiment, jer izvorno, mi i ne pripadamo ovom svijetu, isto kao što mu ne pripada ni Iblis.
Iblis je vječan i mi smo vječni (to ne smijemo zaboraviti), a “teleportacija” u izvorni svijet je nužna i ona će označiti kraj simulacije, u kojoj su neki prividno stradali.
Iako su slike stradanja bolne, nikad ne smijemo zaboraviti da smo u experimentu, jer ako se to desi,onda gubimo vezu sa (izvornom) realnosti iz koje dolazimo,te postajemo zarobljenici i robovi experimenta, a strašno je gledati ponašanje onih koji su postali robovi experimenta
De lulu. Dobar zaključak na kraju
hvala👍
zar nije dolazak Mesije a.s. sami Znak Kijameta?
ko to jos moze i zeli pozurivati i svoj i tudji Kraj?
dolazak Mesije jeste znak Kijameta, ali je isto tako znak (barem trebao biti!) nastupanja mira, blagistanja, pravde itd. Izgleda da je percepcija tih pojmova kod ljudi razlicita
da, tačno.
ali to blagostanje bi trebalo samo 8 Godina da traje, zar ne
tako da, ako sabereš dva i dva dobiješ još uvrh glave 10 godina dunjaluka.. ili ?
ako govorimo o Isau kao mesiji, duzina njegove vladavine je nepoznata, a dunjaluk ce potrajati i poslije njega, a ako govorimo o dedzalu kao mesiji, onda vjerovatno židovi ne citaju tu literaturu koju ti citas, tako da vam se ne poklapa duzina trajanja njegove vladavine🙂
Baš sinoć sam slušala rabina Elhanana Becka u jednom podcastu i on se baš osvrtao na ovu temu. On, kao i drugi ortodoksni Jevreji, poziva se na Talmud gdje piše da Jevreji ne smiju sami, silom, graditi državu prije dolaska Mesije. Po njemu, današnji Izrael je politički projekat bez božanske legitimnosti i zato će jednog dana “mirno nestati”. A Mesija, kaže Beck, nije general ni političar, nego Božiji izabranik koji donosi mir, a ne rat.
onih koji su njegovog stava ima mozda 20%. U stvari, sam judaizam i nema toliko veze sa pricom koja je servirana od strane tog “vjerskog cionizma”, koji veoma svoje kampanje vodi veoma agresivno. Gledao sam youtibe snimke gdje izraelska policija premaćuje rabine na ulicama Jeruzalema, jer su protiv politickog Izraela
Upravo! Treba razlikovati politički ekstremizam (i to je ono što ja nazivam religioznom dogmom ili ispolitiziranom religijom ovisno o kontekstu od vjere). Ali za ovu razliku treba biti suptilan jer to je kao da cijepaš dlaku, zato na većinu ovakvih pitanja sam u fazonu ne znam!
Nažalost, nisam čitala Toru (veliiiili propust), Novi zavjet jesam, Stari nisam (još jedan propust) pa onda ne mogu razmišljati iz tih perspektiva, ali mi je Kur’an toliko objedinjujući da ni njega nisam “pročitala” i vjerovatno neću do kraja života, ma koliko ga čitala, jer… otvorenost značenja. No, da se vratim na temu, ali ovo sam spomenula iz ovog razloga: slušala sam ortodoksne Jevreje koji ne podržavaju ovaj cionistički diskurs interpretacije “obećane zemlje” koja se otima ljudskom silom, konkretno jednog jevrejakog rabina (jel se tako kaže?!) da Jevreji, zapravo, nemaju svoje zemlje, oni su, prema Tori, osuđeni na lutanje.
Talmud priznaje “obećanu zemlju”, ali naglašava da to nije puka teritorija, nego je ona “duhovna odgovornost” prema konceptu „triju zakletvi“ (Ketubot 111a):
– Izraelci su se zakleli da neće masovno silom ulaziti u zemlju;
– da se neće buniti protiv drugih naroda i
– narodi su se zakleli da neće previše tlačiti Izraelce.
Ovaj tekst su kasniji rabini tumačili tako da „prisilno“ osvajanje ili masovni povratak nije dozvoljen dok Mesija ne dođe.
U rabinskoj misli, lutanje (Galut) nije samo kazna,l nego i duhovni proces očišćenja i iskušenja. To stanje traje dok BOG SAM (na ovome je akcenat!) ne vrati narod u zemlju preko Mesije. Srednjovjekovni rabini poput Majmonida (Maimonides) naglašavali su da zemlja ima posebnu svetost, ali nisu svi živjeli u njoj – mnogi su ostali u dijaspori.
Tek u modernom dobu (XIX–XX vijek) sa cionizmom se politički naglasak stavlja na povratak i fizičko posjedovanje zemlje, što je drugačiji diskurs od tradicionalno rabinskog.
Imaš dobre analize i brzo shvataš srž problematike, zato sam te onimad i pitala za rješenje i ishod. Svidjelo mi se što nije bio površan odgovor, političkoteritorijalni, već si uključio ovaj aspekt koji je ključan – dobro/zlo, ljudsko/Božije onako kako i ja smatram da je objavljeno, a Bog zna najbolje,, jel.
“slušala sam ortodoksne Jevreje koji ne podržavaju ovaj cionistički diskurs interpretacije “obećane zemlje” koja se otima ljudskom silom”
Sva tragedija modernog cionizma ogleda se u tome što on, ne samo da se potouno odvojio od tradicionalnog rabinskog tumačenja, nego ga je praktično izvrnuo naglavačke. Ako se u Talmudu i kod Majmonida naglašava da povratak može biti samo Božije djelo kroz Mesiju, onda je nasilno “prisvajanje” zemlje pokušaj da se ljudska sila postavi iznad Božijeg poretka, a time se briše svaka razlika između vjere i ideologije, jer ideologija uvijek traži trenutnu,instantnu dominaciju, dok vjera uči o strpljenju, iskušenju i povratku Bogu.
Zanimljivo je kako se kroz historiju to stalno ponavljalo – svaki put kada čovjek “preuzme” Božiji mandat u svoje ruke, bilo da je riječ o krstaškim ratovima, kolonijalnim osvajanjima ili današnjem cionističkom projektu, rezultat je uvijek bio isti – progon, krv i razaranje. Iz toga smo valjda do sada trebali izvući najvažniju lekciju,a to je da ono što je Božije ili predstavljeno kao dio Njegovog plana, ne možeš osvajati bajonetom, niti betonirati nepravdom
Naknadno pročitah da je Caligo napisala isto, samo jasnije, konciznije i bolje, tako mi i treba kad se pravil pametna pa pročitam samo post, ne i komentare 🙈 Uglavnom, to je to – fino ste Caligo i ti ovo obradili.
nema veze,repetitio est mater studiorum😅