IZMEĐU DISCIPLINE I NEREDA…

Svaki dan, skoro neprimjetno, vodim male, nevidljive psihološke ratove sa Nijemcima. Nisu to ratovi iz nužde, ne vode se oružjem niti riječima, nego tihe i suptilne misaone igrice, delikatne i precizne poput šahovske partije u kojoj se ne pomjera figura, nego pogled.

Njihov svijet je svijet pravila, i svako odstupanje od ustaljene norme izaziva vidnu reakciju na sumornim licima, a to je ono što želim vidjeti. Svi trče desnom stranom, voze bicikl po nekoj nepisanoj osi reda, prelaze ulicu samo kada se svjetlo pokori njihovoj disciplini, odmaraju nedjeljom, kao da ne može četvrtkom itd. U tom mehanizmu društvenog savršenstva ja sam onaj mali pijesak koji zapinje među zupčanicima, sitan i neprimijetan, ali dovoljan da izazove blagi zastoj u mehanizmu programiranih ljudskih satova.

Ponekad šetam lijevom stranom samo da vidim kako im oči zatrepere, uz blagu nervozu, kako im lice na tren zadrhti između zbunjenosti i nelagode. U tom pogledu se čita sve, od stotina godina kulturnog koda, preko djetinjstva oblikovanog redom i disciplinom, do nevidljivog straha od rušenja sistema i pojave društvenog haosa.

Ne radim to iz zlobe niti iz potrebe da kršim nekakva pravila, nego čisto iz znatiželje, kako bih ispitao granice njihove savršenosti i tolerantnosti, te vidio koliko daleko ide ta potreba da sve bude „po propisu“. Dok oni žive po pravilima kao po molitvi, ja iz prikrajka izvodim svoje male, nevidljive eksperimente; pomaknem se kad ne treba, pređem ulicu kad ne smijem, stanem tamo gdje njihovo nepisano pravilo kaže da se ne staje…

Upravo u tim momentima, na licima koja susrećem, napokon vidim život, vidim dragocjenu pukotinu u savršenstvu, vidim trenutak kada čovjek postane svjestan da je red imaginaran, baš kao imaginarno “i” u matematici, postoji samo dok ga svi poštuju, te da jedan zamah krila leptira može unijeti nemir i poljuljati cijeli taj sistem.

To su neki moji mali, rutinski psihološki testovi, dnevne igre između mene i njih, između haosa i discipline, između slobode i reda. Dok oni vjerovatno misle da samo prolaze pored mene, ja ih u tišini proučavam kao zagonetne likove iz romana, u zemlji gdje prividno izgleda da čak i vjetar puše s desne strane. Što bi rekao rahmetli Sidran u Bašeskiji: “Kako bi im samo srca uzdrhtala ove redove da vide”😂

Zbog svega ranije napisanog, ovako otprilike izgleda moja socijalizacija sa Nijemcima🙃😅:



32 komentara

  1. Lagano me asociraš na onog lika, rahmet mu duši, što je kulirao saobraćane znakove jer za njega ne važe ljudske konvencije, samo kosmičke. Ontološki to i jeste tačno, kosmički red se neće poremetiti ako neko prekrši svoj lični kodeks, makar bio i kolekivno prihvaćen i svijet će i dalje nesmetano da postoji neovisno o našim internim dogovorima, ali će se pojebati naš svijet, jer mi odavno ne funkcionišemo u skladu sa organskom prirodom niti kosmičkim zakonitostima pa svaka novina u kopiranju Stvoritelja nosi sa sobom i uspostavljanje novih dogovorenih (ljudskih) pravila.

    1. u ovoj prici, pravila uopce nisu predmet posmatranja niti interesovanja, fokus je na onom sta apsolutno slijedjenje pravila napravi od covjeka. Sto bi rekao kapetan Barbosa, u filmu “Pirati s Kariba”: “The code is more what you'd call ‘guidelines’ than actual rules.”

      To i nisu pravila,nego vise uputstva😂 Tacno tako ih i dozivljavam, jer Zakonodavac je samo Jedan

      1. kad smo kod “pravila”i zakona, vjerovatno si naisla na tt ili youtube onaj video gdje lik pita JE LI HALAL U ISLAMU UKRASTI 5M DRVA IZ DRZAVNE SUME? A ovaj odgovara: NEGO STA JE NEGO HALAL…😂

        Sta mislis o tome?🤔😅

        1. Nisam, ali hahahhahaa.

          Neki dan drugarica i na nešto raspravljale o “sistemu” općenito, ja se nešto trenutno zajebavam s radom na crno, njoj nadareno dijete uništiše u državnoj školi pa je htjeli isključiti zbog neopravdanih časova, jer, iako je odlikaš, ima običaja, umjesto na prvi čas, otići na kafu i, onako izrevoltirana me pita da zamolim drugaricu koja je doktorica da mi odštampa nekoliko praznih ispričnica. Rekoh, nije to rješenje, sistem nije na strani ni radnika a ni nadarenog mladog čovjeka jer traži disciplinu i pokornost i nasrala se ja još nekih floskula, kaže ona meni: “Farz je varati ovakvudržavu.” I taman zinula da nastavim s moralisanjem i onda stanem i kontam jel farz umrijeti od gladi pošto poslodavac koji pokreće biznis nije u mogućnosti da plati sav porez, a u dugovima je mu ga država nije ni finansirala i je li farz djetetu da ide na prvi čas kod nastavnice od koje može da nauči samo kakav pedagog ne treba biti.

          Eo, ne znam ni ja, bogumi… znam kako je idealno i, nažalost, znam da je to “idealno” nekad teško ostvarivo.

    2. sto bi rekao pokojni Đole:”Red je red, sve ja to postujem”, ali kad dodjemo do naseg sistema i modernih drzava, tu iskace jedno pitanje koje bi mogli svesti pod “kufr u taguta”, i mogli bi se nadovezati na pomenuti video o kradji drva. Dok su moderne drzave nastajale recimo poslije 15. stoljeca, suma i voda su postojale jos u vrijeme Adema, a.s, i to je Bozija blagodat data svim ljudima-cak se spominje i u Kur'anu. Vec ranije sam rekao Jedan je Zakonodavac, i onda se pojavi neko kome cu ja placati porez na vodu, vazduh ili drva😅

      Nisam anarhista, ali kao sto i sama primijetis, sistem je naopako nasadjen i u toj prici se ljudi igraju “boga”

      1. Što reče jedna moja sestra, “ja kad vidim sintagmu kufr u taguta, dalje više i ne čitam” 😅 i na tu sam sa rečenicu isprva sablaznila, a sad me strah što sve više uviđam obrazac psiholoških profila koji ovu sintagnu koriste – teški su to balansi i nisam sigurna da se i njima najbolje snalazim. Pada mi često jedna druga rečenica, moguće Derviše Sušića, a ne znam je citirati, uglavnom suština joj je da je život širi od svakog propisa. Kao i grijeh, jel, mada je ova posljednja rečenica moj interpretativni dodatak 🙂

    3. o pojmu “kufr u taguta”poceo sam razmisljati tek kada sam naisao na ove teme, poput poreza na ono sto je Bog svima dao. Sta to govori? Pa to pokazuje da je nekolicina faraona naseg vremena privatizovala Bozije blagodati, stavljajuci se valjda u Njegovu funkciju, a onda te blagodati prodaju ljudima

      1. Nekad za neke specifične situacije bi trebala fetva kada se bira od dva zla manje, ali niko normalan neće na sebe da preuzme odgovornost da izdaje fetvu takve vrste i najbolji je odgovor “ne znam” pa onda onaj, ko se nađe u takvoj situaciji mora da preuzme osgovornost za sebe i donese odluku po vlastitoj savjesti, a ne da drugog dovodi u nepriliku i traži fetvu za osjetljive teme, iako baš zbog takvih tema i postojw fetve. Ali ona siva zona koje je “između” je sumnjiva i jako sklisko tlo, pa ko u nuždi tu balansira, mislim da je njemu farz da balansira sam, a ne da od drugih podavjesno traži odobrenje i opravdanje za nešto što nije općenito u skladu sa općim (šerijatskim) zakonom. Ono, ako ga kršiš i smatraš da imaš debeo razlog za to, onda ne pitaj druge i ne pokušavaj da krivicu zbog eventualnih posljedica prebaciš na druge sa “šejh mi rekao, IZ odobrila itd”.

    4. ma ljudi su potpuno prepusteni sami sebi, ulema vrti fikhsko znanje uglavnom samo iz oblasti obredoslovlja i niko nece da se zamjeri vlasti, kojoj vecinom i sami pripadaju (u vecini slucajeva). U polovini svijeta ljudi umiru od gladi, uglavnom zbog nepravedne raspodjele ranije pomenutih Bozijih blagodati, koje su privatizovana. Onda mene neko treba ubijediti da je duznost podrzati takav poredak

      1. Ali, konkretno evo kad je voda u pitanju koju spominješ, nećeš naravno državi plaćati porez ako odeš i piješ sa rijeke i okupaš se u njoj, ali je vodovodnu infrastrukturu neko morao napraviti i to je ono što se plaća. Ako se sjetiš onog svog videa što si onomad objavljivao, o resursima koji nisu neiscrpini, a koji je bio metafora sistema generalno, onda se sve svodi na to da je potrošačko društvo i konzumerizam ono što je haram, a proizvodnja i gradnja halal – prvo troši, drugo proizvodi i gradi. Birokratski aparat nastranu, taj je haram za sebe, no, tamo gdje se gradilo ono što mi nazivamo “civilizacijom” sve troje je nužno, inače bismo još bili u Džennetu, zadovoljni onim što nam je Bog dao. Da nije neka ženetina dirala u nake jabuke, pa otad datiraju ove Tantalove muke.

    5. infrastruktura je jedna prica i to je ok, ali imas npr sume, u nekom momentu neki kralj je morao reci -e sva ova suma je moja, ja njome upravljam, od sad se sjeca placa,ili lov ribe iz rijeke – cak i da je drzava vrsila poribljavanje… rijeke, sume isl, dodju ti kao ono sto se u serijatu zove bejtul mal/drzavna blagajna, koja izmedju ostalog i sluzi za to da siromasni ljudi u drzavi ne skapaju od gladi, hladnoce itd, tako da im to ne mozes zabraniti

      1. Pa to je ta siva zona u kojoj sam po svojoj savjesti odlučuješ da li ti je nešto potrebno za preživljavanje ili se bogatiš na račun toga – to ti niko drugi ne može protefsiriti osim tebe samog jer samo ti znaš, ako si samoiskren, koliko ti je potrebno i gdje je granica između dozvoljenog i nedozvoljenog. Imaš onaj hadis koji dozvoljava da žena ukrade od muža onoliko koliko joj je potrebno da preživi, ako joj muž uskrati elementarne potrebe. E sad, taj hadis ne derogira onaj o krađi, ali stavlja na ispit sopstvenu savjest i svijest o mjeri, pa ako zloupotrijebiš, onda se na tebe primjenjuje zakon o krađi, ako se držiš granica, onda ovaj zakon o dozvoljenosti krađe, a to je tanka granica, jer otvara i mogućnost zloupotrebe.

        1. A što se tiče te šume na koju si navalio, sa “ničije zemlje”, šuma jeste ničija, ali se ne može sjeći kako se kome ćefne, prvo zato što postoji neki plan sječe šuma, a drugo jer državno vlasništvo i postoji da ne bi došlo do privatizacije općeg dobra. Meni je veći problem kad neko privatizuje opće dobro pa, pretpostavljam, da bi trebala neka saglasnost za sječu, inače bi se desilo da se siječe više no što nekome treba i prodaje onima kojima je mrsko da sijeku. Kao i paralelu da ti povučem s prethodnim komentarom, jer imamo ženu kojoj je šejh rekao da slobodno uzme iz muževog imetka koliko joj treba, pa ona uzela i više od toga, prodavala i napravila sebi biznis, jer, kaže, “trebalo joj”.

    6. u biti, tvoj komentar polazi od tacne premise da opce dobro treba cuvati, ali na kraju zavrsava u paternalistickoj poziciji koja nikako ne propituje ko uopce ima pravo da određuje kako se to „dobro“ koristi

      U praksi ta „nicija zemlja” vrlo cesto postaje privatna i svacija, samo ne onih koji u njoj zive i koji bi od nje trebali da zive, tako da se u konacnici pozivanje na „plan sjece“ i „drzavno vlasnistvo“ na kraju svodi na formalno opravdanje sistema koji u stvarnosti ne stiti ili vtlo rijetko stiti opce dobro, sto implicira da je kufr u taguta moj konacan odgovor🙃

      Bog je (ako vjerujemo u Njega) vec objasnio ljudima kakav sistem uredjenja trazi, sve mimo toga su samo zakulisne igre, ko koga bolje prevari i ko ce bolje da krade

      1. Znala sam ja odmah đe ovaj kufr u taguta vodi، ali, rekoh sebi, haj, Raro, ne budi pegla možda i neće 😄 Onda ne bismo trebali imati ni države, pa ni šerijatske, jer ni u šerijatskoj državi ne možeš tek tako neplanski doći i sjeći šumu “jer ti treba”, nisi je ti posadio i nije tvoje vlasništvo. A sad, ako je neko privatizuje, makar i država, onda će za to odgovarati vladar te države. Zato se pametni ljudi klone visokoamanernih pozicija, a lakomislenim je obnašanje tih funkcija pojam uspjeha. I zato su ashabi koji su ujedno i bili halife, jedan postili nečesto Davudov post da barem malo niveliraju grijehe koje i nesvjesno nakupe tokom halifata…

    7. serijatska drzava je nesto sto je funkcionalno,sa jasnim mehanizmima pozivanja na odgovornost pred Bogom i ljudima,dok su moderne drzave tu samo da bi pod okriljem izbjegavanja anarhije u stvari vrsili organizivanu pljacku. To rade sve moderne drzave, krenuvsi od pljacke vlastitog naroda, do pokretanja ratova,s ciljem pljacke drugih drzava i teritorija ili prodaje oruzja.

      Eh sad,ako sam dobro razumio, tvoj zakljucak je da ja trebam pustiti da pokradu ono sto je Bog dao svim ljudima (ukljucujuci i mene), zato sto su oni rekli da je to “zajednicko dobro”, a u stvari je njihovo privatno.

      Neki dan sam gledao video (nadam se sa je šala) gdje svecenika objasnjava kako isus zahtjeva da crkva ima najlukzusnije auto i to auto je zajednicko, te pripada svim vjernicima. Onda neko iz mase upita svecenika A MOGU LI GA JA VOZITI?

      kaze svecenik HELL NO, to isus ne dozvoljava😂😂
      e to je prica o modernoj drzavi

      1. Dobar ti je zaključak, mada nisam najsretnije objasnila sta sam htjela, ali ostanem zadovljena svaki put kako brzo kopčaš pa sam se više počela uzdati u to, nego u vlastito objašnjavanje, jer će svako za sebe odgovarati i to je poenta: nije farz ukrasti od lopova (halife su ovdje spomenute u drugom kontekstu, jer su znali mjeru uorkos odgovornosti koju su natovarili sebi na pleća).

        Dakle, država ima svoje mehanizme – ako ti trebaju drva, zaradi, ako ne možeš, pa ima subvencija za ugrožene kategorije društva, ne može da se uđe i ruši tuđe, lepo nam je Balaš rekao, a šuma ne zajednička pa se ona ne raspodjeljuje kako mi mislimo da treba, već po spomenutim mehanizmima.

        Ovo sa svećenikom me podsjeti na onog što je rekao da je Poslanik, s.a.v.s., živ, hodao bi u Armanijevom odijelu. Eo, ne znam ni to da bi, Bogumi, , imala sam totalno drugu predodžbu o Poslaniku, ali, očito, svi projiciramo svoje interpretacije.

    8. da skratim pricu, problem moderne drzave je taj sto je pretvorila ONO STO JE SVACIJE, U NESTO STO JE NICIJE (a kobajagi je zajednicko). To nije nista drugo do birokratski mehanizam okupacije teritorije i porobljavanja ljudi (drzava ima svoje finansijske robove koji cekaju kad ce im ona na kapaljku dati vode).

      Sve prethodno je lijepo upakovano u ideju izbjegavanja anarhije, sto kaze onaj ajet:”Kad im se govori zasto po zemlji nered cinite, oni odgovaraju MI SAMO RED USPOSTAVLJAMO! ZAR?”

      1. Zaključci nam se bitno ne slažu u konačnici, no, kažem ti, naučila sam da ne osuđujem. Ako se poštuje red, i onda kad drugi čine nered, Allah iznađe legalan izlaz iz situacije. Svaki put kad sam sebi našla opravdanje, pokazalo mi se da sam ista kaoni oni koji pod izgovorom zavođenja reda čine fesad i fitnu po Zemlji. Znam da se čovjek u nevolji hvata za slamku, a ne bi trebao, nego baš tada bi trebao za Allahovo uže pa kad svi nešto rade što ne treba, da to ne bude izgovorom da bi i on trebao. To prvo sebi moram ponavljati svaki put kad dođem u iskušenje da opravdam neku svoju pizdariju, a nije da ne dolazim, jer dolazim.

    9. postavit cu ti 2 pitanja, mozes odgovoriti za sebe ili ne moras:
      1. da li je serijatski imperativ da se od 2 zla bira manje ili da se ne bira zlo uopce?
      2. sta sprecava bilo koju vecinski dominantno muslimansku drzavu da uspostavi serijat (npr maleziju)?

      u odgovoru na ova 2 pitanja je rjesenje cijele price

      1. Ma, odgovorit ću ti, ionako moram nešto čitati vascijelu noć, a ti si mi zabavniji pa neću zaspati uz ovo:
        1. Šerijatski je princip da se ne bira zlo uopće (kad se čovjek nađe u poziciji između manjeg i većeg zla, bez mogućnosti biranja dobra, onda to i nije neki izbor, više je prinuda u vidu lažnog izbora, no, eto, hajde da budem fleksibilna u pogledu hipotetike i da kažem da se može desiti i takva situacija – ne znam hoćeš li mi vjerovati, meni se dosad nikad nije desila, ali ne mogu reći da neće nikad jer život ima čudne mehanizme demanta – pa da cijena bude tako visoka da je čovjek nije spreman platiti – zbog slabosti, kukavičluka ili čega već i onda pribjegava kompromisu “manjeg zla”, iako nećemo sad to zlo ohalaljivati niti relativizirati, jer i dalje ostaje zlo. Ovdje razlikujem opet dvije vrate ljudi: one koji traže rupu u zakonu radi vlastite koristi i one koji traže sve moguće legalne mehanizme da vlastita korist bude što manja kako bi i grijeh biranja “manjeg” zla bio manji…

        2. Upravo oni koji biraju jer Bog neće promijeniti stanje niti jednog naroda dok on sam sebe ne promijeni. Ovdje ja pod šerijatskim zakonom ne podrazumijevam totalitarne režime, država može biti i sekularnog karaktera, ali podrazumijevam da muslimani mogu da biraju po kojem zakonu da im se sudi, a to u Bosni nije slučaj – ovdje se za krađu nikome ne odsijeca ruka.

    10. ZAKLJUČCI:
      1. od dva zla, ne bira se zlo uopce
      2. lazemo sami sebe da smo morali birati izmedju 2 zla, te pristajemo i podrzavamo sekulrane sisteme i drzave, jer smo to mi, i onda su nam svi drugi krivi. Mi smo dio te organizovane pljacke o kojoj sam govorio u prethodnim komentarima

Komentariši