Srđan Puhalo je objavio tekst u kojem pokušava na sarkastičan način komentarisati preporuku o održavanju kišne dove, koju je reis Kavazović poslao imamima / hatibima, u petak, 16. augusta tekuće godine. Puhalov tekst je sam po sebi pun kontradikcija i nelogičnosti, tako npr s jedne strane, autor stavlja nauku kao ultimativni autoritet, dok s druge strane priznaje ljudsku sklonost iracionalnom, iako su ti isti nesavršeni i ograničeni ljudi autori naučnih otkrića.
U uvodnom dijelu teksta, Puhalo objašnjava kako je “Reis igrao na siguricu”, jer je pratio prognoze meterologa:
“Reis je to kazao u petak, a već za vikend je kiša počela padati. Domaći meteorolozi su tu istu kišu najavljivali još ranije, tako da možemo reći da je reis imao dojavu i kladio se na siguricu”.
Puhalo očito ne zna da je islam postojao prije razvoja meterologije, kao i praksa učenja dove, između ostalog i za kišu, te da kiša MOŽE i NE MORA nužno da padne nakon učenja dove – hoće li kiša pasti ili ne, to odlučuje Bog, a ne reis, vjernici niti meterolog-koliko je puta meterološka prognoza bila pogrešna?!
Poenta je ispoštovati kur’ anski imperativ:
“Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti…” (At-Tawbah, 105)
U nastvaku svog teksta, Srđan Puhalo će svima nama objasniti kako nastaja kiša, jer mi to ne znamo: “Proces je vrlo jednostavan. Visoka temperatura vazduha dovodi do isparavanja vode, koja se skuplja/kondenzuje u oblake i kada oblak više ne može da apsorbuje vodu, nastaje kiša. Tako to funkcioniše milione godina“
Srđanu je opet nekako promaklo da su upravo muslimanski naučnici prvi preveli i sačuvali mnoge grčke i rimske tekstove, uključujući i Aristotelovo djelo “Meteorologica“, koji su poslužili kao osnova za istraživanja i razvoj meteorologije u islamskom svijetu, a kasnije i u Europi. Muslimanski naučnici su takođe unaprijedili i razvili različite naučne instrumente, koji su kasnije korišteni za proučavanje atmosferskih pojava.
Tako na primjer, Al-Kindi (9. stoljeće) je pisao o teoriji vjetrova, dok je Al-Battani (9.-10. stoljeće) unaprijedio tehnike za posmatranje zvijezda, što je indirektno doprinijelo razvoju meteoroloških mjerenja. Al-Biruni (973.-1048.) je u svojim radovima detaljno pisao o hidrologiji i geofizici, uključujući analize padavina, riječnih tokova i isparavanja, što su sve ključne teme meteorologije.
Ibn Sina (980.-1037.) u svom djelu “Knjiga o liječenju” (Kitab al-Shifa) detaljno je pisao o različitim prirodnim fenomenima, uključujući oblake, kišu, vjetrove i druge atmosferske pojave.
Na kraju, da naučimo još nešto Srđana- muslimanski naučnici su prvi detaljno istraživali procese isparavanja i kondenzacije vode, ključne za razumijevanje formiranja oblaka i padavina. Njihova istraživanja su postavila temelje za kasniji razvoj ovih koncepata u modernoj meteorologiji, tako da Srđanove lekcije muslimanima o procesu nastanka kiše, ravne su lekciji o pravljenju djece, koju sin daje ocu!
Puhalo nam detaljno, što bi rekli štreberski, opisuje proces kruženja vode u prirodi i nastanka kiše, ali nikako da nam objasni kauzalitet toga procesa-ko upravlja tim procesom, da li je samoodrživ isl. Samo objašnjenje procesa kruženja vode u prirodi, bez njegove kauzalnosti, istinito je koliko i gledanje/prepričavanje nekog filma, bez bilo kakvih informacija o režiseru ili scenaristi. Ako može postojati film bez režisera, kamermana i scenariste, onda na isti način može (samoodrživo) postojati proces kruženja vode u prirodi!
Puhalo u svome tekstu banalizuje kompleksne teme, (ne)svjesno zanemarujući činjenicu da religija i nauka funkcionišu u različitim sferama ljudskog iskustva. Religija se bavi duhovnim pitanjima i vjerovanjima koja često prevazilaze domen racionalnog, dok se nauka bavi empirijskim istraživanjima prirodnih pojava, tako da pokušaj svođenja religijskih uvjerenja na nivo osnovnog naučnog znanja, koje je produkt nesavršenih i ograničenih ljudskih kapaciteta, nije samo nepošten, već i intelektualno neiskren!
U nastavku teksta, pomenuti autor ironično postavlja pitanje zašto se nije molilo za rješavanje drugih problema, npr da ne propadne 70 miliona eura ili za osvajanja medalje na Olimpijadi, čime u stvari implicira da je molitva beskorisna za rješavanje realnih problema. Međutim, ovakav pristup dodatno naglašava autorovu površnost, neinformisanost i nepoznavanja osnovnog smisla dove/molitve, koja nije samo sredstvo za postizanje konkretnih ciljeva, nego i način duhovnog povezivanja, uzdizanja i traženja unutrašnjeg mira.
Kroz cijeli svoj tekst, Puhalo nastoji obesmisliti i obezvrijediti dovu/molitvu Bogu, čime se indirektno implicira da Bog ne postoji, potvrđujući Ničeovu opasku da su ateisti ljudi koji najviše govore o Bogu.
Na kraju, pitanje za Puhala: Ako je molitva Bogu besmislena i ako Bog ne postoji, ko ti je taj koga spominjes u naslovu teksta?!
ti si @sfumo malo nestrpljiv ?
prosvjetljenje je proces koji traje i treba vrijeme.
uz to , to je destruktivan proces, jer treba rušiti i rušiti , neistinu. ?
izadje istina sama, kao voda,samo sto treba dugo vremena da dodje do svake cijevi i da istisne nagomilani vazduh u cijevima
Onaj tekst je bio zajebancija.
i ovaj isto… cak i da je zajebancija, nivo je dvogodisnjaka. u ostalom, mislim da pitanja na kraju teksta koje je puhalo uputio uopce nisu zajebancija
Moram priznat’ da sam i ja površan jer se ne sjećam pitanja s kraja teksta a ne mogu ga naći da opet pročitam.
Sviđa mi se odgovor!
I ja dovim da kiša prestane, iako pratim vremensku prognozu za moje područje, koja najavljuje kišu i oluje. On upravlja svime prema svojoj volji, a naše je da dovimo i nadamo se da će naše molitve biti uslišene.
Zašto bih dovila za olimpijske medalje, kada je početna ceremonija jasno pokazala kome se oni klanjaju? Zašto bih dovila, znajući da kroz Senu teče krv 300 ubijenih muslimana, za koje niko nije odgovarao, niti se o tome uči u evropskoj istoriji?
prica ateista ima smisla samo dok se vrte u staklenoj kugli i ogranicenim okvirima ljudskih cula, no cim ih upitas za kauzalnost, tu prica staje.
hvala na posjeti i komentaru??