Perem danas ruke u WC pored nekog žutog “arijevca” (usput, ne znam kakva uopće moguća veza postoji između nijemaca i termina “arijevac”, jer termin inače označava osobe koje govore sanskrit i poštuju vedske principe😂Al’ haj’, nek’ im bude… ljudska glupost je za mene ionako tajna civilizacijska😂) i slučajno na njegovoj ruci ugledah istetoviranu nekakvu hemijsku strukturu.
Vidim benzenski prsten, ali ne vidim šta je na njemu – kontam ma garant je metamfetamin, šta drugo iole zanimjivo iz organske hemije može tetovirati🙄 Ne bih ja bio ja ako ne bih zadovoljio svoju intelektualnu radoznalost, pa makar u WC-u🤔 Čekam da okrene ruku, da vidim ostatak strukture, al’ jok, k'o u inat neće.
- What does this chemical structure represent? (Svi pričaju engleski, samo što se prave mutavi!🙄)
- Adrenaline, that's adrenaline – cool, isn't it?
- Yea, of course ( kontam u sebi HOW YES NO!🤔😂)
Sad vi meni objasnite zašto bi neko pod nebeskom kapom crtao hemijske strukture adrenalina po sebi, osim ako se ne radi o niskom samopouzdanju, potrebi za skretanjem pažnje na sebe ili potrebi da se predstaviš kao neko ili nešto što nisi, jer da to jesi, onda bi svi znali da ti to jesi i ne bi morao da im crtaš🙄 Lav ne crta po sebi lavove, zato što svi znaju da je on lav i nema potrebe da to dokazuje. Ko ne vjeruje, neka priđe bliže😂
Kažu da su posmrtni govori najveća laž- u njima se uvijek kaže sve kakav je rahmetlija / pokojnik trebao biti, a nikad nije bio. Po meni je isto i sa tetovažama – ljudi crtaju po sebi sve ono što nisu, a željeli bi da budu ( tigrovi, lavovi, razne mačke – vidio sam čak tetovirane i hadise tipa “Džennet je pod majčinim nogama“, zatim ajete i Allahova imena- npr Božo Vrećo itd🙄).
‘82. u Tuzli sam služio državi, vojni rok. Masovno tetoviranje sa motivima jedinice u JNA. Otac je ima svoju tetovažu iz /55. godine iz mesta Žabalj. Nakon konsultacije sa “umetnikom” , nacrtao mi je vrapca na desnom ramenu i rekao: “Ja te ovako vidim” . Odustao sam od tetovaže i narednih dana, hemijskom održavao skicu. Kasnije nisam imao ideju čime bih se “ukrasio” pa sam odustao od te namere. Identitet se ne stvara slikom o sebi, nego se stiče sam po sebi.
“Identitet se ne stvara slikom o sebi, nego se stiče sam po sebi” – potpisujem!
Osobe koje imaju određenu vrstu hendikepa ili nedostatka, kompenzuju taj nedostatak različitim vrstama proteza i pomagala. U slučaju tetovaža, mogli bismo reći da osobe koje su neisgurne u vlastiti identitet ili nemaju dovoljno izgrađen isti,nastoje iskoristiti tetovazu kao pomoćno sredstvo nadogradnje vlastitog identiteta, iako to vanjskom svijetu vise izgleda kao vapaj unutrasnjeg stanja te osobe
Slažem se sa postom, i ako se neko tetovira iz tih razloga poprilično djeluje plitko. S druge strane, neki gledaju na tijelo kao na ekspresiju i platno života po kojem se može tintom pisati, crtati, slikati bez ikakvog identificiranja sa tetovažom osim da je samo kao ornament poput nakita. Ja lično nijedne nemam, ali generalno ne prosuđujem ljude po tetovažama osim ako nose poruke koje imaju nehumane poruke. Na kraju, ipak živim u zemlji gdje je odokativno 70% populacije tetovirano. Npr. zadnju tetovažu koju sam komentirao je bila na ruci jedne žene koju sam vidio na puš pauzi i rekla da ptica je gavran kao omaž. E.A. Pou.
cak ako bi razmotrili i tu opciju da neki na ljudsko tijelo gledaju kao na umjetnicko platno (u mislima sam i to razmatrao), to opet odaje svojevrsnu krizu identiteta, jer covjek nije papir (platno) i zasto bi neko uopce od sebe pravio hodajuci bilbord?
Zasto je “vazno” to sto tetoviraju, tj sta nam time zele poruciti? (ocito da porucuju nama nesto, jer je to vanjska expresija unutrasnjeg ili pak puka banalnost nedoraslog pubertetlije).
kako god da bilo,izgleda da je veliki broj ljudskih postupaka posve iracionalan, iako oni tu iracionalnost i povrsnost nastoje prikazati kao ogledalo najdubljih,nama nerazumljivih misaonih expresija
Da, iracionalno, mnogo postupaka.
Nije uvijek o porukama drugima nego vlastiti doživljaj i razvoj čovjeka. Svako ima svoj put, pa tako i ljudi koji se tetoviraju i ti koji imaš vlastiti odnos prema toj pojavi. I jeste kriza identiteta (oprosti ako se sada udaljavam od teme posta) jer dok god prolazimo kroz različita iskustva i doživljaje mi se tražimo i otkrivamo.
Ne bih se tetovirala nikad, al bih cijelo tijelo oknila u mala sitna nebeska tijela – zvijezdice i planete, galaksija da budem, neko da me istražuje.
Ok log out, 23:43
zanimljivo, no kljucno pitanje-ZASTO BI SE KNILA tim nebeskom tijelima i galaksijama,kada i bez toga znamo da je svako bice, svako ljudsko tijelo, svaki ljudski um, ne galaksija, NEGO SVEMIR ZA SEBE, samo sto mi tom svemiru rijetko tako pristupamo
Zato što izgleda lijepo 😂
haha znaci li to da bi na neki nacin željela biti svemir?
Ti si već u komentaru iznad rekao da smo svi mi svemir za sebe. Dakle ja već jesam. 🥰
Tetovaža nije “pomoćno sredstvo” identiteta, već njegov potencijalni vizuelni izraz.
mislis potencijalni izraz vlastitih iluzija (npr da si tigar, lav itd) i zelja bez pokrica,jer lakse je nacrtati sve ono sto nisi, nego to utjeloviti kroz karakter?🤔
Pa nije bas to tako jednostavno. Identitet se ne gradi isključivo kroz spoljasnje izraze.
Za mene su tetovaže estetika, izraz umjetnosti ili sjećanja na nešto ili nekog. Nikada nisam pomislila da neko misli da je lav ako ima takvu tetovažu 🤷🏼♀️
tetovaza je izraz kakve tacno umjetnosti, s obzirom da u toj prici, tetovirana osoba niti je umjetnik niti autor tetovaze,nego puki objekat- platno za slikanje ili hodajuci bilbord?
Da ljudi znaju šta u krvotok unesu tetovažom i da ne mogu dobirati krv narednih godinu dana, razmislili bi barem jednom prije no oskrnave tijelo – to sam zapamtila za sva vremena jer sam jednom na času Biologije napisala na ruku hemijskom neke hromoskomske formule iz genetike koje nisam mogla zapamtiti, pa mi je profesor, nakon izbiflanog odgovora dao jedinicu ne zato što nisam to znala ni zato što sam napravila “puškicu”, već zato što sam u unijela hemikaliju preko kože pa me izveo pred cijeli razred i rekao da nikad od nas nikome ne padne na pamet da se trujemo, jer je koža najveći organ koji je u stanju da apsorbuje najviše otrova koje ne može da “provari” i da je manje toksično kad se čovjek oralno otruje zato što će ga ublažito želučana kiselina, a koža nema tampon-zone… ostale si razloge dobro primijetio.
Mislim da je taj profesor preuveličao. Tinta u hemijskama nema teških metala ili otrovnih supstanci, pogotovo ako si jednom nešto napisala na koži?? Ako se tetoviras na licenciranim mjestima granica za davanje krvi ne postoji, ja nikad nisam ni čula za takvo što od Tattoo mastera.
Koža definitivno ima zaštitnu barijeru! Kako bi se inače zaštitili od UV-zračenja, bakterija, virusa, ili čak nečeg jednostavnijeg kao što je hladnoća? Naravno da nešto može proći kroz tu barijeru, kao recimo neke kiseline, ali ko se namjerno izlaže kiselinama?
mislim da ipak profesor nije preuvelicao, evo prof gpt:
Da, tinta za tetoviranje može sadržavati štetne supstance, ali to zavisi od njenog sastava i kvaliteta. Neke od potencijalno štetnih supstanci uključuju:
Teške metale – Olovo, živa, kadmijum, hrom i arsen mogu biti prisutni u nekim tintama i mogu izazvati toksične reakcije.
Policiklični aromatični ugljovodonici (PAH) – Neke crne tinte sadrže ove kancerogene supstance.
Azo boje – Neke boje, posebno crvena i narandžasta, mogu se razgraditi na štetne amine pod uticajem UV svjetla.
Organski rastvarači i konzervansi – Mogu izazvati alergijske reakcije ili iritaciju kože.
Tačno, da je prirodna kana, kurkuma i prirodni pigmenti koje koriste, npr. Indijke, a koje su i zdrave, pa hajde. Mada se, opet, postavlja pitanje zašto samo ne ofarbaju dio kože jer je u pitanju boja, ne materijal za kreiranje identiteta. Što napisa Sfumato, uvijek je indikativno kad se identitet “kreira”. Izražavanje ličnog i kolektivnog identiteta nikad nije eklatantno, neprirodno niti preglašeno da vrišteće skreće pažnju na sebe.
prenaglašeno*
I odjeća je priča o našoj unutrašnjosti, a ne samo tetovaže. Šta trebamo da hodamo goli i krezavi? Poređenje sa lavom je ishitreno. Jednostavno, lav niti razmišlja kao čovjek, niti zna da crta. Uostalom, nije lijepo zabadati nos u tuđu intimu.
o kakvoj tacno intimi govorimo, ako komentarisemo opci drustveni fenomen, tj tetovaze, koje su sve, samo ne intima, narocito ako su oslikane na sredini čela?
odjeca ima tacno odredjene funkcije, koje su takve jos od Adama koji je liskom pokrio stidna mjesta. Odjeca ima konkretne, prakticne uloge-zastita od hladnoce, pokrivanje stidnih mjesta isl.
reci mi tacno koje konkretne prakticne funkcije ima tetovaza? (nemoj samo reci estetske, jer 90% tetovaza podsjeca na losu zajebacniju sedmogodisnjaka!)
Crtanje simbola po sebi ima obilježja totemskog vjerovanja. Kada su ljudi u povjesti štovali recimo medvjeda ili vuka ili lava, željeli su njihove osobine u sebi.. vjerovalo se ako pojedeš srce hrabre zivotinje (ili čovjeka) da ćeš preuzeti njenu hrabrost. Ista pretpostavka i sa tetovažama, jedan moderan i uvriježen način pokazivanja do čega nam je stalo ili blazeg oblika idolopoklonstva, ovisno kako tko. Pretpostavka da ako imam kemijsku formulu (to je sad moderno) adrenalina da ću biti aktivan, pun istoga i sl.
Što se tiče arijevaca, Hitler je proučavao navodno porjeklo arijevske krvi pa je došao do zaključka da zapravo potjeću sa Tibeta il takvo nešto (pa od tuda i naziv).
bliskost izmedju tetoviranja i paganskih vjerovanja je historijski fakat (npr u šamanizmu, zatim paganskim vjerovanjima kelta,germanskih plemena itd)