Ima jedan kolega koji vazda nosi nekakve maskirne uniforme, beretke, ljiljane, priča o ratnim dešavanjima, potajno priželjkujući ista, iako je rođen poslije rata – sve to je verbalno i vizuelno oblikovao kao svojevrstan izraz vrhunskog patriotizma.
Drugi kolega, Sandžaklija, isto tako je veliki heroj, lav, patriota i vjernik bez pokrića, no nažalost ni on nije mogao prisustvovati ratnim dešavanjima u BiH, ali da ima 10 glava i vratova, sve bi ih iz Njemačke za Bosnu dao. Ne volim da sudim ljudima, ali mislim da je svako od nas u stanju ocijeniti kada mu neko prodaje testise po cijeni bubrega, a takvi oblici trgovine me uvijek nerviraju🙄
Uglavnom, prvi kolega je drugom kolegi poklonio beretku na kojoj je grb sa ljiljanima (neću sada ulaziti u to kako je kraljevski grb dospio na grb jedne republike!), a ovaj je odmah došao meni da se pohvali – beretkom iskazuje svoj ogromni patriotizam a tespihom kojeg mu je komšija donio “sa Ćabe”, iskazuje vrhunac svoga imana.
Dok se tako šepurio, kažem mu da se patriotizam pokazuje djelima, a ne kapom i jeftinim kičerajom, vjerovanje se pokazuje namazom, odlaskom “na Ćabu” a ne tespihom sa ćabe🙄 (sve u svemu, dobro je da sam se suzdržao i nisam nikog eliminisao🙄).
Ovaj današnji prizor u stvari je ogledalo jednog šireg fenomena, kojeg ćemo označiti kao nacionalni redukcionizam, a kod nas ide ruku pod ruku s islamskim redukcionizmom.
Nacionalni redukcionizam je proces u kojem se suština nacionalnog identiteta svodi na simbole, otrcane parole i historijske reference, dok su istinske vrijednosti koje bi trebale oblikovati taj identitet u potpunosti zanemarene. Ljiljani su simbol, ali nisu suština nečega. Patriotizam se ne ogleda u nošenju beretke, nego radu, čestitosti, brizi za društvo i moralnu dosljednost.
Danas imamo cijele generacije koje su odrasle na supstratu koji termine poput vjere i patriotizama svodi na puku ikonografiju, dok u svakodnevnom životu ne doprinose poboljšanju zemlje za koju se verbalno zalažu.
Ovaj fenomen nije prisutan samo u Bosni, nego ga vidimo i u širem muslimanskom svijetu, gdje se islamski identitet svodi na vanjske manifestacije; bradu, hidžab, arapske izraze, pa čak i geopolitičke stavove, dok se istinske islamske vrijednosti zanemaruju, a onda se svima srce para nad stanjem ummeta🙄
Islam se prezentuje i doživljava kao puki skup rituala i simbola, dok suštinske vrijednosti islama, poput pravde, morala, skromnosti, znanja i rada, ostaju potpuno potisnute u drugom planu. Poslanik Muhammed, s.a.w.s., upozorio je na pojavu ovakve površnosti:
“Doći će vrijeme kada od Islama neće ostati ništa osim njegovog imena, i od Kur’ana ništa osim njegovih slova. Džamije će im biti pune ljudi, ali bit će lišeni upute. Njihovi učenjaci biće najgori ljudi pod nebom; iz njih će izlaziti smutnja i u njih će se vraćati.” ( biljezi El-Bejheki)
Danas imamo muslimane koji se identifikuju s islamom kroz vanjske znakove, ali koji istovremeno podržavaju korumpirane vođe, učestvuju u nepravdi, korupciji, nemaju osjećaj odgovornosti i ne žive moralno dosljedno.
Isto kao što neki Bošnjaci misle da su patriote ako nose ljiljane, neki muslimani misle da su dobri vjernici jer koriste islamske izraze i izgledaju “islamski”, ali u suštini ne slijede osnovne principe islama. Allah, s.w.t upozorava na ovakvu površnost u Kur'anu:
“Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone” (El Beqare, 177)
Površnost u shvatanju i praktikovanju patriotizma i islama nije slučajna, nego potiče iz ljenosti, manjka znanja i izbjegavanja odgovornosti. Lakše je nositi beretku nego biti aktivan građanin koji doprinosi društvu. Lakše je nositi bradu ili mahramu nego biti moralno dosljedan i raditi za pravdu. Lakše je pričati o prošlosti nego izgraditi bolju budućnost.
Najveća posljedica cijele priče o redukcionizmu je što takva vrsta površnosti, osim propasti na ovom svijetu, uz to vodi u licemjerje – imamo ljude koji se kunu u ljiljane, ali ne rade ništa za Bosnu, kao i ljude koji pričaju o islamu, ali ne žive po njegovim principima, a licemjerstvo je po islamskom učenju jedna od najgorih osobina:
“Licemjeri će na samom dnu Džehennema biti.” (En -Nisa, 145)
neki dan sam čula od jedne, kaže pojedini muslimani imaju dva Allaha.
u jednog se kunu u nekim situacijama a u drugog se kunu u onim drugim situacijama.
žena je u pravu.. samo što ja nisam više sigurna da Allah (sad jedan ili dva) uopšte želi da ima išta sa takvim svijetom 🙂
Na prvu: pa šta? Svako svoje.
Na drugu: dijelim mišljene iz posta.
Na treću: Allah nas sve svotrio i iz ugla gledanja kroz iskustvo kliničke smrti, sve je okej, Allah je milostiviji nego spisi objavljuju.
Patriotizam u tim lobanjama je pogrešno kanalisan i time ne poseduju ni “P” od patriotizma. Patriotizam nije mržnja prema drugome.
Sve religije su kompromitovane, glasnijim govornicima. Ti govornici, daju sebi za pravo da tumače religiju kako im se ćefne a pri tome, pridobijaju istomišljenike. Ne radi se o Islamu, nego, gotovo o svim religijama. Zapostavlja se osnovno učenje o Božjim zapovestima.
1. Ja sam Gospod, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.
2. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospod, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovjedi.
3. Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.
4. Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
5. Poštuj oca svoga i majku svoju, da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ Jahve, Bog tvoj.
6. Ne ubij!
7. Ne učini preljuba!
8. Ne ukradi!
9. Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!
10. Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!
Čini mi se da sve religije imaju slična ili ista načela.