Dok sam bio mlađi, vjerovao sam da je znanje moć, a pošten trud garancija uspjeha. Kroz moje školovanje i odrastanje uvidio sam da stvari i ne funkcionišu baš tako, a danas, dok gledam ljude poput Bill Gatesa, Elon Muska i mnogih drugih, kako palamude o bogatstvu i otkrivaju nam “velike tajne” njihovog uspjeha, znam da iza te priče ne stoji nikakva “velika tajna”, nego samo drskost, bezobrazluk, beskrupuloznost i moralna praznina – spremnost da se moralno spuste ispod nivoa septičke jame.
Ako pogledamo najbogatije ljude na svijetu, teško je ne primijetiti obrasce koji se konstantno ponavljaju. Nisu to ljudi koji znaju više od prosjeka, koji su sposobniji ili vještiji u nekoj posebnoj disciplini, štaviše – nerijetko su totalni mulci s inteligencijom industrijske kokoške (npr Donald Trump, George Bush isl), a “velika tajna” njihovog uspjeha leži u manipulaciji ljudima i sistemom. Njihova moć ne proizilazi iz znanja, nego iz ucjene i pritiska na vlade, institucije, medije, te lobiranju zakona u svoju korist, uništavajući na taj način konkurenciju nelegalnim metodama, uz širenje propagande pod krinkom “napretka”.
Primjeri poput Elona Muska i Billa Gatesa postaju simboli te dinamike. Jedan se predstavlja kao vizionar koji želi kolonizirati Mars, a drugi kao filantrop koji brine o zdravlju Planete, ali iza kulisa, tu su porezne olakšice, monopoli, lobiranja, surovo iskorištavanje radnika, upitne veze sa vojno-industrijskim sektorom i farmaceutskom industrijom, te ogromne količine novca uložene u oblikovanje javnog mnijenja. Njihova moć ne proizilazi iz genijalnosti, nego iz pozicije koja im omogućava da sami sebi pišu pravila igre.
Bogatstvo i uspjeh u 21. stoljeću, čini se, nisu rezultat isključivo znanja ili inovacije, nego agresivne kontrole resursa, informacija i ljudi. Oni koji postaju “bezobrazno bogati”, uglavnom su i “bezobrazno bezskrupulozni”. Etika se gubi na putu ka milijardama, dok sistem nagrađuje ne one koji su najbolji, nego one koji su najspremniji da gaze preko drugih.
Ipak, to ne znači da znanje i trud nemaju nikakvu vrijednost – imaju, ali često služe kao pogonsko gorivo u sistemu koji koristi te sposobnosti za ciljeve koje određuju moćnici. I tako, dok mnogi genijalni i pošteni ljudi žive u sjeni kao apsolutni anonimusi, svijet slavi one koji su spremni “koračati preko mrtvih”, bez bilo kakve empatije prema cijeni koju drugi plaćaju.
Ono što nas život uči, ako imamo hrabrosti da gledamo bez iluzija, jeste da bogatstvo ne podrazumijeva nužno uspjeh, nego često iziskuje moć i ugnjetavanje slabijih. U takvom svijetu, najveći zločinac nije nužno onaj koji krade, nego onaj koji je dovoljno bogat da ne mora odgovarati nikome.
Dobar post
Baš dobar post
Dobar post, pravi blogerski🌻