KOLIKO NAS DIJELI OD SMRTI…?

{ وَلَقَدۡ خَلَقۡنَا ٱلۡإِنسَٰنَ وَنَعۡلَمُ مَا تُوَسۡوِسُ بِهِۦ نَفۡسُهُۥۖ وَنَحۡنُ أَقۡرَبُ إِلَيۡهِ مِنۡ حَبۡلِ ٱلۡوَرِيدِ }
“Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša njegova haje, jer Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice” (Qāf, 16 )

Često razmišljam koliko je čovjek krhko stvorenje i koliko ga malo dijeli od smrti. Ljudska egzistencija je uslovljena sa hiljade faktora, čovjek je zarobljen u hiljade niti i ovojnica, a prekid bilo koje niti, uvijek završava smrtnim ishodom. Nedavno sam čitao da je samo za održavanje života na Zemlji, potrebno da se poklopi više od 300 parametara. Izostanak bilo kojeg parametra, značio bi smrtni ishod za čovjeka. Osim što je zarobljen u svemiru i atmosferi, čovjek je zarobljen i u svome tijelu.

Na vratu, svega nekoliko milimetara ispod kože, prolaze karotidna arterija i jugularna vena, dvije najvažnije “autoceste života” . Kroz njih svaki dan protekne oko 7.000 litara krvi, hraneći tako mozak i odvozeći otpadne materije. Bez tog neprekidnog toka, svijest nestaje za nekoliko sekundi, a život čovjeka se gasi nakon nekoliko minuta.

Kada bismo mjerili našu udaljenost od smrti u centimetrima, iznenadili bismo se koliko je ta granica tanka. Od površine kože na vratu do zida karotidne arterije često nas dijeli tek 5 do 10 milimetara tkiva; sloj kože, malo masnog tkiva i mišića, pa arterijski zid debljine svega jednog milimetra. Zid vene je još tanji, često tanji od lista papira.

To znači da cijeli naš život, naše misli, sjećanja, planovi i snovi, fizički štiti barijera tanja od širine nokta na malom prstu. Jedna oštra ivica, jedan pogrešan udarac, ili nesretan slučaj može probiti te slojeve i prekinuti sve.

Možda baš u toj spoznaji leži razlog zašto bismo trebali biti ponizniji, zahvalniji i oprezniji. Ne živimo zato što smo nepobjedivi, nego zato što su naše tanke zaštite do sada izdržale. Smrt je uvijek blizu, ali isto tako, još bliži je Onaj koji daje život…