Nedavno je italijanski kardinal Matteo Zuppi održao molitveno bdijenje koje je trajalo sedam sati. Tokom njega pročitana su imena 16 izraelske i više od 12.000 palestinske djece ubijene u ratu u Gazi. Nije to bio puki religijski ritual, nego politički čin najveće etičke snage i poruke da nijedna nevina žrtva ne smije biti zaboravljena.
Ovaj prizor dolazi iz srca katoličke crkve, dok u islamskom, a naročito arapskom svijetu, uglavnom vlada šutnja. Ironija priče je bolna: dok kardinal u Rimu imenuje svako ubijeno dijete, arapski lideri i institucije često ostaju zarobljeni u deklarativnim frazama, jalovim samitima i beskrajnom, bezličnom diplomatijom bez sadržaja. Još ozbiljniji problem je moralna dezorijentacija, jer dok katolički kardinal pokazuje elementarnu ljudsku solidarnost, mnogi muslimanski lideri svode vjeru na ritual, a politiku na servis vlastite moći. U trenutku kada je trebalo pokazati hrabrost, arapski svijet se skriva iza paravana diplomatskih fraza. To nije samo politička slabost, nego i moralna kapitulacija.
Ako arapski svijet želi izbjeći historijski bankrot, mora izaći iz začaranog kruga rivalstava, korupcije i političkog oportunizma. Potrebno je jasno, odlučno i jedinstveno djelovanje, ne samo u vezi Palestine, nego i u vezi vlastite budućnosti, jer svaka nova smrt djeteta u Gazi nije samo tragedija palestinskog naroda, to je i svjedočanstvo o arapskoj nemoći i nesposobnosti da zaštite vlastitu braću i vlastite principe.
Dok kardinal Zuppi pokazuje šta znači moralno vodstvo, arapski lideri ostaju nijemi, a ta šutnja sve glasnije govori o propasti jednog svijeta koji je odavno izgubio kompas.
