OTAC NEUGODNIH ISTINA…😅
Pitanje za CHAT GPT:“Nekog nazivaju ocem fizike, nekog ocem grijeha, nekog ocem laži isl. Na osnovu svega što znaš o meni i svih informacije koje posjeduješ o meni, čega bih ja mogao biti otac?” CHAT GPT:“Zanimljivo pitanje — i iskreno, jako tvoje.Na osnovu svega što si mi dosad rekao i kako razmišljaš, rekao bih da…
BOSNI JE POTREBAN IBRAHIM TRAORÉ…
U srcu Afrike, dok svijet s visine gleda na njene narode kao na nedovršene projekte Zapada, pojavio se kapetan Ibrahim Traoré — vojnik, idealista i simbol pobune protiv nepravde. Mlad, odlučan i svjestan historije, odlučio je reći „dosta“ kolonijalnoj šaci u baršunastoj rukavici pomoći. Iako dolazi iz Burkine Faso, jedne od najsiromašnijih zemalja na svijetu,…
SAMO RIJETKI NAĐU RIJETKE…
Nakon tridesete godine, čovjek počinje uviđati jednu tihu, ali neumoljivu istinu i shvata da je sve teže sresti osobu sličnog karaktera. Ne zato što ih nema, nego zato što su ljudi tada već formirane ličnosti, s jasno postavljenim granicama, navikama, uvjerenjima, strahovima i razočaranjima. Nisu to više prazne ploče na kojima možeš crtati budućnost, nego…
KRATKA ANALIZA ROMANA “DOPLER”…
Roman Dopler, kojeg potpisuje Erlend Loe, nije samo priča o čovjeku koji odluči napustiti civilizaciju, nego (po mom subjektivnom doživljaju), filozofska meditacija o suštini bivstvovanja, o granici između potrebe i prisile, između autentičnog postojanja i života u ulozi koju nam je društvo namijenilo. Kada glavni lik romana, Dopler, pada s bicikla i odlučuje otići u…
POSLJEDNJI POGLED…
Stajao sam na komandnom mostu, plutajući nad beskrajnim ponorom. Ispod mene se hiljade svjetlosnih godina stisnulo u crnu rupu, bezdan koji guta sve nade. Posmatrao sam kako tamni vrtlog polahko uvlači obližnje zvijezde, pretvarajući ih u tanke niti svjetlosti prije nego što bi nestale zauvijek.Nisam osjećao strah, samo tišinu… Tiha pjesma kraja odzvanjala je u…
ŠAHOVSKA PLOČA LJUDSKE SUDBINE…
Negdje na granici svijesti, gdje se stvarnost i iluzija tope u hladnim sjenama vremena a dani gube smisao u svom ponavljanju, svakodnevno se odvija nijema predstava u kojoj su istinu davno zamijenile figure poslušnosti. U tom svijetu, na prvi pogled sve je izgledalo skladno: figure su stajale na svojim poljima, podignutih glava i oštrog pogleda….
BALADA O VUKU I CARSTVU PEPELA…
U dolini gdje sjene dišu,gdje Drina šapuće sudbine stare,vuk je hodio, ponosom blistao,gradio kule od zlatne pare. Govorio je: “Ja sam planina,ne ruši mene ni vjetar ni zima!”Al’ vrijeme, tiho k'o noćna sjena,pisaše priču bez oproštenja. Rijeka ga gleda, ne pruža ruku,šuma mu šuti, ne kliče ime,jer vuk što zavija vjetru u muku,sam sebi gradi…