POSLJEDNJI POGLED…
Stajao sam na komandnom mostu, plutajući nad beskrajnim ponorom. Ispod mene se hiljade svjetlosnih godina stisnulo u crnu rupu, bezdan koji guta sve nade. Posmatrao sam kako tamni vrtlog polahko uvlači obližnje zvijezde, pretvarajući ih u tanke niti svjetlosti prije nego što bi nestale zauvijek.Nisam osjećao strah, samo tišinu… Tiha pjesma kraja odzvanjala je u…