Isto kao što su mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini politiku shvatili kao konkurs za nezaposlene i odličan način osiguravanja egzistencije, uglavnom haram lešinarenjem preko tuđih leđa, tako su i mnoge žene u braku pronašle ušće nabujale rijeke vlastitih materijalih požuda i aspiracija.
U nemuslimanskim krugovima, takve žene kolokvijalno nazivaju sponzorušama, dok one koje igraju na kartu šerijata, ja nazivam mehrušama.
Mehruše su one žene koje prilikom šerijatskog sklapanja braka zahtijevaju nesuvislo visok iznos mehra, naročito imajući u vidu da se udaju za nekog čovjeka, koji će vjerovatno prije umrijeti nego što će vidjeti ili zaraditi toliku sumu novca. Ako takav čovjek pristane s njom na brak, kod Allaha, s.w.t. će biti odgovoran za (ne)isplaćivanje tog novca.
Istina je da najmanji i najveći iznos mehra šerijatom nisu određeni, te da žena ima pravo tražiti koliku god želi sumu novca, ali iznos koji bude tražila u konačnici će mnogo reći o njenim stvarnim motivima.
Tako npr, žena koja zna da se udaje za siromašnog čovjeka, tražeći pri tome mehr od 100.000 KM, jasno pokazuje da je stavila vlastiti materijalni interes ispred Allahovog, s.w.t. zadovoljstva, ljubavi prema tom čovjeku i same želje za tim brakom. Takvim postupkom, ona dovodi svog budućeg muža u jednu od tri situacije:
- Čovjek zna da tu sumu neće moći isplatiti, tako da neće ni pristati na takav brak
- Ako pristane na takav brak, cijeli život će se mučiti da isplati tu sumu i na kraju je opet neće isplatiti
- Čovjek ugrožava svoj ahiret, jer sklapanjem braka, obećani mehr postaje njegov dug prema toj ženi, koji on nije u stanju da vrati.
Suvišno je napominjati da sam susretao žene koje su po pet puta bile u nekakvim šerijatskim brakovima, koji nisu trajali duže od par mjeseci, te da su uz dobar mehr, uvijek spremne u šestom braku KONAČNO pronaći “ljubav svog života” 😀
Dodano k tome, te osobe su “ogorčene” iskustvima iz svojih prošlih brakova i već se počinju pitati da li prava ljubav uopće postoji (ma zamisli! :D)
U hadisu kojeg bilježi Ibn Hibban, Ibn Abbas, r.a prenosi da je Poslanik, s.a.w.s rekao: “Najbolje žene su one koje su najljepših lica i koje traže najmanje mehra” – drugim riječima, izbjegavajte mehruše!
Enes, r. a kaže: “Otkako je islam došao nismo čuli za ljepši mehr od mehra ummu Sulejme, njegove majke.”
Ljudi ga upitaše: “A šta je bio njen mehr?”
On odgovori: “Njen mehr bio je primanje islama njenog muža.”
Naime, Ummu Sulejmi je ponudio brak neki ensarija, koji je tada bio mušrik, a ona mu je rekla: “Ti si mušrik, a ja sam muslimanka. Tako mi Allaha, s.w.t. neću se udati za tebe sve dok ne primiš islam i to će biti tvoj vjenčani dar meni.”
On tada reče: “Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i svjedočim da je Muhammed, s.a.w.s Allahov poslanik.
Amir bin Rebia prenosi da se neka žena iz plemena Benu Fezara udala uz mehr koji se sastojao od dvije papuče, pa je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:
“Jesi li zadovoljna da ti mehr budu papuče?”
Ona je odgovorila: “Da”, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., to odobrio. (bilježi Ibn Madže)
Na kraju, kada je Alija, r.a zaprosio Poslanikovu, s.a.w.s kćerku Fatimu, a ona pristala na brak, Poslanik, s.a.w.s je upitao Aliju, r.a:
“O Ali! Da li imaš išta za svadbu?”
Odgovorio je: “O Božiji Poslaniče! Oca i majku žrtvujem za tebe. Ti si u potpunosti upoznat sa mojim stanjem. Sve moje bogatstvo sastoji se od jedne sablje, jednog oklopa i jedne kamile.”
Poslanik, s.a.w.s mu je tada odgovorio: “Ti si čovjek rata i džihada, bez sablje se ne možeš boriti na Allahovom putu. Sablja ti je najpotrebnije sredstvo.
I kamila je jedna od nužnih životnih potreba. Pomoću nje izvlačiš vodu i osiguravaš prihod za sebe i svoju porodicu i na njoj nosiš teret na putovanjima. Jedina stvar koje se možeš odreći je upravo taj oklop.
Ja ti neću otežavati i zadovoljit ću se tim oklopom”.
Iz navedene situacije vidimo da je Poslanik, s.a.w.s a prilikom uzimanja mehra za svoju kćerku Fatimu, r.a, imao apsolutno razumijevanje za materijalni status Alije,ra, nastojeći da mu ne otežava njegovo stanje i ne oduzme stvari koje su najvrednije i najkorisnije.
Da se kojim slučajem Alija, r.a. ženio nekom od današnjih mehruša, on bi zasigurno ostao prvo bez kamile, a onda i bez sablje.
Mehr Fatime, r.a je bio Alijev oklop! Koja je to žena danas bolja, vrednija i čestitija od Fatime, r.a kćerke Allahovog poslanika, s.a.w.s?!
on bi ostao i bez pameti 😊
što baš ova tema danas ?
sto bi rekao Seselj-“PINK CE TI GA ZNAT” sto bas danas😅, tako mi naislo, nema veze sa danima i datumima
Ja imam prijatelja koji je “sponzorac”, želja mu je da se bogato uda. 😃
Odg sam ti na komentar kod mene, tek sad ga vidio i moro ga odobrit.
kad se bogato uda, siromasno se razvede😅da ne kazem jadno😉
Haha, istina, s tim da može bit dovoljno lukav da se dokopa imovine, onda se može i bogato razvest. 😃 Al od tog nema selameta što bi se reklo, niti sreće. Meni je nepojmljivo da tražim nekog samo zbog para, al neki ljudi ne znaju za bolje i to im je domet. Na kraju, nek svak svoju sreću traži kako želi, sretno mu, što se mene tiče. 🙂
A oklop je otkupio Osman r.a, pa mu je poklonio kao vjencani dar. Tako da mu je Allah swt namirio ono sto je dao radi Njegovog zadovoljstva 🙂
praktican primjer da je covjekovo samo ono sto podijeli
zato su pametni ljudi izmislili predbracni ugovor – ako udjes u brak bez gaca, ne mozes nikako izaci s gacama, osim ako ih nisi kupio vlastitim trudom😅
ahahah, ja opet mislim, da se vrlo dobro provede, ako se udje u brak bez gaca 😀
Kad bi mene neka htjela, ja bih joj trazio mehr milion maraka. Jes da sam musko, al ipak bih joj trazio ako zeli ovog macana. I malo je i to…
zato te macane i zaobilaze -NEMAJU PARA za takvu robu😅haha
Nisam znala za takve zakone. Primijenjuje li se to često kod nas u Bosni i Hercegovini.
Ja znam za običaj da mlada sa sobom nosi. tj.prije je nosila miraz, i tada je muškarac gledao da bude neka imučna i što bolji miraz.
Oni koji praktikuju islam, praktikuju i šerijatsko vjenčanje, jer je isto sastavni dio vjerskih propisa koje poštuju. Na osnovu tih vjerskih propisa, muž je dužan ženi da isplati mehr (vjenčani dar) prilikom sklapanja braka, u toku samog braka ili najkasnije prilikom eventualnog razvoda.
S obzirom da ne živimo u šerijatskoj državi, ne postoji nekakva institucija koja bi te prisilila na isplatu, ali svaki čovjek koji sebe smatra vjernikom, zna da je isplata mehra nešto čime ga je Allah, s.w.t. obavezao, ako je već stupio u taj brak i ugovorio određeni iznos, zna da ta suma postaje njegov dug prema toj ženi, te da će biti odgovoran pred Bogom za (ne)izvršavanje te obaveze.
Kao što sam napisao u postu, najveći i najmanji iznos mehra nije definisan šerijatom, ali je preporuka da to bude nešto skromno, razumno ili u krajnjem slučaju prihvatljivo, međutim ljudska pohlepa je crna rupa svemira koja guta sve što naiđe
Da. to je malo nerazumno da tražis veliki iznos i da si neskroman, a pridržavaš se vjerskog zakona. Pohlepa i vjera teško da idu jedno s drugim.