Iako sa današenje tačke gledišta, ideja svijeta bez država i granica izgleda utopijski, ona je u stvari podsvjesni iskonski kotač, koji je kroz historiju ljudskog roda, pokretao hiljadugodišnje ratove. Krenuvši od Rimskog, Perzijskog, Osmanskog carstva, Aleksandra Makedonskog, pa sve do današnjih kolonijalnih, imperijalističkih ambicija Amerike ili Rusije / Kine (njihove imperijalističke ambicije će tek da proklijaju!), krajnja želja (iako ne i realna mogućnost) uvijek je bila kontrola cijelog svijeta, pod okriljem jedne vlade.
Čak i lokalni ratovi manjih razmjera u konačnici se uvijek svode na isto – želju za dominacijom, teritorijalnom prevlasti i kontrolom svijeta, koja je u slučaju malih država ograničena, ne zbog nedostatka imperijalističkih ambicija, nego zbog svjesnosti vlastite vojne, ekonomske i općenito, materijalane potkapacitiranosti.
Tako npr, ideja “Velike Srbije”, nije ništa drugo do zakržljala ideja o kontroli cijelog svijeta, koja je usljed svjesnosti vlastite potkapacitiranosti, reducirana samo na određene geografske teritorije, ali ako bi se nekim čudom ukazala povoljna prilika ili povećali materijalni kapaciteti države, krajnji opseg te ideje bi se vrlo rado prekrojio.
Vizija svijeta koji je granicama podijeljen na države ranije je imala smisla, jer je bilo fizički nemoguće npr jednom Osmanskom ili Perzijskom carstvu držati cijeli svijet pod kontrolom ili blagovremeno dobiti informacije šta se dešava u pojedinim dijelovima imperije, tako da je njihova propast bila neminovna.
Međutim, današnji svijet s državama i granicama, uz silnu informacionu tehnologiju i tehnološki napredak, postaje sve više neodrživ i besmislen iz više razloga:
- Države i granice uglavnom potiču nacionalizam i podjele među ljudima, što najčešće rezultira sukobima, ratovima i nepravdom. Takve podjela po nacionalnoj osnovi stvaraju nepotrebne tenzije i neprijateljstvo među narodima.
- Granice ograničavaju slobodu kretanja ljudi, što izaziva poteškoće u putovanjima, migracijama i traženju boljeg životnog standarda. Ograničenja na granicama takođe dovode do problema sa azilom, izbjeglicama i ljudskim pravima.
- Mnogi od današnjih najvećih izazova, poput pandemija i ekonomske nejednakosti, zahtijevaju globalnu saradnju i koordinaciju. Međutim, u takvim slučajevima države uglavnom slijede uske lične interese, što otežava pronalaženje zajedničkih rješenja.
- Postojanje granica dovodi do nepravedne raspodjele resursa, jer određene države imaju privilegije ili monopol nad određenim resursima, dok druge pate od nedostatka istih. To nužno vodi ka eksploataciji i nejednakosti među narodima.
Prethodno navedene stavke, osim što otežavaju prosperitet čovječanstva, istovremeno predstavljaju i mehanizme putem kojih vladajuće elite porobljavaju i kontrolišu ljudske mase.
S druge strane, svijet bez granica i država predstavlja intrigantnu viziju koja potiče na razmišljanje o mogućnostima i izazovima takvog sistema. U ovakvom svijetu, koncept nacionalnih granica i političkih entiteta nestaje, otvarajući prostor za potpunu slobodu kretanja, razmjenu i saradnju među ljudima širom Planete.
Jedna od ključnih prednosti svijeta bez granica i država je eliminacija mnogih oblika diskriminacije i sukoba koji proizlaze iz nacionalnih ili etničkih podjela. Bez ograničenja putovanja i boravka, ljudi bi imali priliku istražiti različite kulture, jezike i načine života, što bi promovisalo međusobno razumijevanje i toleranciju.
U takvom svijetu, ekonomija bi takođe procvjetala jer bi trgovina bila potpuno slobodna, bez carinskih barijera ili ograničenja. To bi potaknulo inovacije i razvoj, jer bi ljudi mogli slobodno sarađivati i razmjenjivati ideje širom svijeta, neopterećeni nacionalnim interesima ili ograničenjima.
Međutim, postoje i izazovi koji bi pratili svijet bez granica i država. Jedan od najvećih izazova bio bi održavanje reda i sigurnosti bez nacionalnih zakona i institucija. Potrebno bi bilo pronaći globalne mehanizme za upravljanje sukobima i osiguravanje pravde.
Takođe, pitanje identiteta i pripadnosti bi moglo postati kompleksnije u takvom svijetu. Dok bi se nacionalni identiteti postepeno gubili, možda bi se razvijali novi oblici pripadnosti, kao odgovor na zajedničke interese ili vrijednosti.
Na kraju, krucijalno pitanje u cijeloj ovoj priči je koja vlada i koji ljudi će upravljati svijetom bez država i granica?!
Mislim da je do sada svima jasno da svijet bez granica i država definitivno neće, niti može biti kreiran mirnim putem, jer on podrazumijeva kompletno uklanjanje trenutno vladajuće svjetske političke elite (haj’ ti ukini mirnim putem npr tročlano bosansko predsjedništvo, dva entiteta i milion kantona?! :D).
Umjesto parcijalnog bavljenja politikom i pregovorima oko svake pojedinačne države, jednostavnije je kreirati sveopći haos (npr Treći svjetski rat), koji će potpuno uništiti postojeći, te omogućiti uspostavljanje novog svjetskog poretka.
Iako se ideja novog svjetskog poretka, koji podrazumijeva totalitarno uređenje svijeta bez država i granica, najčešće vezuje za privilegovane svjetske elite, masonstvo ili teorije zavjera, ona originalno nije njihova.
Naime, prema kršćanskom i islamskom učenju, nakon povratka na Zemlju, Isa, s.a.w.s (Isus) će uspostaviti pravednu vladavinu u cijelom svijetu, koju će pratiti trajni mir, prosperitet, blagostanje i izobilje. Drugim riječima, svijet će biti pod njegovom vlašću, bez država i granica.
U hadisu kojeg bilježe Buhari i Muslim, Ebu Hurejre, r.a prenosi da je Poslanik, s.a.w.s rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, samo što se nije pojavio među vama sin Merjemin (Isa, s.a.w.s) koji će biti pravedni sudija (uspostavit će pravdu na Zemlji), on će da slomi krst, ubije svinju i da povuče propis džizje, te će se u njegovom vremenu toliko umnožiti imetak, da se neće moći naći osoba koja bi taj imetak primila”
Ibn Madže u svome Sunenu bilježi hadis: “Pojavit će se na kraju vremena Isa, sin Merjamin, kao pravedan vladar i pravedno će upravljati svijetom, slomiti krst, ubiti svinju i ukinuti porez (džizju).”
U Novom Zavjetu, Knjiga Otkrivenja, 11:15 piše sljedeće: “I sedmi anđeo zatrubi; i bičuju se veliki glasovi na nebu govoreći: ‘Kraljevstvo svijeta postade kraljevstvo Gospodinovo i Kristovo, i kraljevat će uvijek i vijekovima.'”
Prethodni stih iz Biblije tumači se kao najava Isusovog konačnog trijumfa i uspostave Božjeg kraljevstva na Zemlji, gdje će Isus biti priznat kao kralj nad svim narodima. To predstavlja ispunjenje Božjeg plana za spasenje i konačnu pobjedu dobra nad zlom.
U videu iz ovog posta mogli smo vidjeti da političke elite, opisujući novi svjetski poredak, obećavaju upravo ono što je u stvari obećano Isau, s.a.w.s – svijet bez granica, jedan vladar, trajni mir, pravedna vladavina i prosperitet,tako da je sasvim jasno odakle im ideja i u čiju ulogu se postavljaju.
Ono što uporno izostavljaju da kažu je istovremeno i najvažnije pitanje u cijeloj ovoj priči – ko je taj budući vladar svijeta za kojeg se oni svi skupa tako zdušno zalažu?!
Uopće ne sumnjam da će oni uspjeti kreirati haos, ali ko će uspostaviti red iz tog haosa, to ćemo tek vidjeti!
Kada bi trenutno ukinuli granice među državama, nastupio bi totalni kaos, jer bi se stanovništvo masovno počelo preseljavati iz siromašnijih u bogatije regije, što ne bi prošlo bez sukoba (vjerovatno i oružanih). Ipak, ja mislim da je ujedinjen svijet, bez nacionalnih granica moguć, čak i neminovan, al rano je za tu priču.
ujedinjen svijet jedino i ima smisla – kao što dva entiteta i mnoštvo kantona BiH nisu donijeli ništa, osim podijela i mržnje među ljudima, isto tako postojanje mnoštva država i granica, osim što dijele ljude i sputavaju progres civilizacije, nemaju nikakav pozitivan učinak.
ukinuti granice i države mirnim putem nije moguće, taman kada bi pregovarali 1000 godina. Međutim, globalna katasrofa, poput svjetskog rata to može promijeniti preko noći, ali postaviti pogrešne ljude da vladaju takvim sistemom, značilo bi apsolutno porobljavanje cijelog svijeta.
Da, definitivno postoje ljudi koji bi rado porobili čitav svijet. Ali ipak, ja mislim da je i sporazumno, dobrovoljno ujedinjenje moguće, al do tad treba proć puuuuno vremena.
Misliš da će jedan vođa Sjeverne Koreje sporazumno pristati da više ne bude vođa? 😀
Previše je ljudi koji bi se morali odreći vlasti, a što je više ljudi u igri, više je i parametara koji se moraju poklopiti, što vjerovatnoću sporazumnog rješenja svodi na nivo nevjerovatnog
čovjek je prokleto stvorenje, koje je ROB svoje najmoćnije strasti – da bude poštovan i da mu se dive.
sve i kada bi se desio svijet bez granica, opet će neki ludak okupiti oko sebe sektu, u kojoj ce biti obožavan.
prvi i zadnji cilj čovjekov je da se oboži, što je nemoguće.. ali on će to pokušavati do Sudnjeg Dana.
🙂
u svijetu bez granica kojeg zastupa Bush i ekipa, apsolutni vladar bio bi jednooki, tako da se u biti cijela priča i svodi na to o čemu govoriš 😀
Svijet bez granica, s jedinstvenom vladom, zahtijevao bi radikalne promjene u načinu na koji ljudska društva trenutno funkcionišu. Pitanja suvereniteta, nacionalnog identiteta, samoopredjeljenja i demokratskog predstavljanja bila bi ključna prepreka ovakvoj ideji. Također, postavlja se pitanje kako bi se upravljalo takvim svijetom, ko bi bio uključen u vladajuću strukturu i kako bi se osigurala pravda i jednakost za sve.
Tako da, sve je ovo čista utopija.
Umjesto potpune eliminacije granica i država, daleko realniji put prema boljem svijetu bio bi jačanjem multilateralizma, međunarodne saradnje i gradnje mostova razumijevanja među različitim narodima i kulturama.
Suverenitet u pracijalnom smislu (u kontextu država) svakako ne bi postojao, jer je riječ praktično o globalnom, totalitarnom sistemu, odnosno svevlasti.
Pitanja poput nacije i nacionalnog identiteta ionako su samo “hrana za stoku sitnog zuba”, tako da je sasvim razumljivo zašto se takav supstrat najčešće koristi na primitivnim i intelektualno zakržljalim prostorima, poput npr Balkana, dijelova Afrike isl, dok npr cijela EU vješto briše I GRANICE I NACIONALNE ODREDNICE.
Prepoznavajući pogubnost takvih fenomena, islam je u samom startu pomeo svaku ideju nacionalizma ili “bitnosti” nacionalne identifikacije:
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo DA BI STE SE UPOZNALI!” (El-Hudžurat, 13.)
Dakle, JEDINA OPRAVDANA SVRHA isticanja bilo kakve rasne ili nacionalne odrednice jeste ZBLIŽAVANJE I UŽIVANJE U RAZNOLIKOSTI, isto kao što postojanje različitih vrsta čokolade ima samo jednu funkciju, a to je UŽIVANJE U RAZLIČITOSTI OKUSA.
Još nisam vidio balkanskog političara da je nacionalnu odrednicu predstavio kao predmet zbližavanja a ne predmet zastrašivanja i podjele među ljudima.
Što se tiče “demokratskog predstavljanja”, ako stvarno misliš da ono danas bilo gdje postoji, onda ne znam kakve novine čitaš – sve diktatura pod plaštom”demokratije”!
jedina opravdana i ujedno najbitnija pitanja si već postavio: “kako bi se upravljalo takvim svijetom, ko bi bio uključen u vladajuću strukturu i kako bi se osigurala pravda i jednakost za sve.” – PITANJE SVIH PITANJA!