Otkako sam nedavno počeo posmatrati različite ljude, njihove živote i sudbine, shvatio sam zašto je Daniel Defoe odabrao baš rečenicu iz naslova ovog posta kao početak jednog od poglavlja svoje knjige. Mislim da čak ni ti ljudi koje posmatram nisu svjesni životne jednačine u kojoj se nalaze, jer u jednačini svaka nepoznata izgleda kao nesavladiv problem, osim ako gledaš stvari iz ptičije perspektive ili sa strane i znaš da je problematiku jednačine osmislio Tvorac univerzuma lično.
Da li postoji npr bitna razlika između zarobljenog Robinsona Crusoa, koji je na pustom ostrvu okruzen morem, i nekog azilanta koji iz različitih razloga 10 godina nije kročio u svoju državu niti vidio svoju porodicu, pri tome dijeli ih more i 2 različita kontinenta? Da li postoji razlika između Robinsona Crusoa, koji je okružen morem i čovjeka koji je okružen glamurom, ženom koja ga ne voli i mnoštvom lažnih prijatelja? Barijera koja nekog čini brodolomcem, samcem ili zarobljenikom ne mora uopce biti fizička, čovjek može biti zarobljen i u moru iluzija, neznanja, mrznje – spisak seže u nedogled i svaki put kada pomislim da sam vidio sve kombinacije, iznenadim se novom, tako da mi je to posmatranje ljudskih života i slušanje njihovih životnih priča postalo neka vrsta hobija.
Ne posmatram te ljude zato što se volim baviti tuđim životima, nego iz čiste fascinacije kombinatorikom koja se javlja u životima tih običnih smrtnika, a nije ništa manje fascinantna od kombinatorike koja prati život Musaa, s.a.w.s nakon što ga je majka pustila u korpi niz rijeku.
Zanimljiv primjer takve kombinatorike nalazi se u videu:
Osjećam se Robinzonkom; još i živim na ostrvu.
Ja volim posmatrati – čak i biti dijelom tuđih života – često da ih stavim u priču koju sama sebi o njima, na moj način, ispričam sebi u glavi. I pišem.
https://pin.it/6ZrJx6d3y
Ne samo da se osjecas, ti onda i jesi Robinzonka kad si vec na ostrvu😅
Znam da sve sto kazem bit ce upotrijebljeno protiv mene, zato ne pricam mnogo👽
Ja sam skonto da nista ne mora biti istina, i sve moze biti istina. Skonto sam da i oni koji su sigurni u nesta ustvari uopste ne moraju biti u pravu, a sigurni su u to potpuno.
Samo Bog je Apsolutna Istina i samo smrt je sigurna, sve ostalo je relativno😉
Treba imati dovoljan stupanj zrelosti da možeš promatrati druge ljude i vidjeti ih objektivno. Razumijem razliku između “babe tračare” koju zanima sve o nekome i između nekog tko tebe i tvoj žuvot promatra objektivno.
ono sto zapravo pokusavam vidjeti i pronaci u ljudskim zivotima je Bozanska intervencija koja pomjera “konce sudbine” i s nekim razlogom odvede nekog npr na drugi kontinent, na kraj svijeta, ostavivsi ga “zarobljenim”. Nekad pokusavam uvezati razloge ZASTO i pronici u mudrost koja se krije iza toga
Ne posmatram ljude, ja ih vidim.Suosjećam i osjećam.Pa čak i onog malog pauka kojeg sam danas izbavila papirićem iz vode vidim i osjećam.
Svi rođeni energijom koja će se energiji vratiti.
sa ljudskim pricama je tesko ne suosjecati, jer svi smo mi u istoj “staklenoj kugli” ili u istom “sosu”. medjutim, kako god analiziram uzrocno-posljedicne veze desavanja u svom zivotu, pronasao sam svrsishodnim i zanimljivim analizu tih veza u tudjim zivotima takodje.
kad smo kod pauka, vjerovala ili ne, prije ulaska na blog razmisljam o osjecaju kojeg covjek ima kad uradi jedno sasvim sitno dobro djelo, kao npr kad nahrani mrava. covjece, to je MRAV, trunka Bozija, ali pomognes njemu i lijepo se osjecas, zamisli nesto vece😅