ISTOČNO PITANJE I RUSKO-UKRAJINSKI RAT…

Rusko-ukrajinski rat i Istočno pitanje dijele mnoštvo sličnosti u geopolitičkom kontekstu, jer oba sukoba reflektuju duboke strateške interese velikih sila, kao i uticaj na šire regionalne i globalne odnose.

U geopolitičkom smislu, Istočno pitanje odnosilo se na pitanje sudbine teritorija Osmanskog carstva, čija je moć slabila, a europske sile, poput Rusije, Britanije, Francuske i Austro-Ugarske, bile su zainteresirane za podjelu njegovih teritorija. Glavna briga bila je održavanje ravnoteže snaga u Europi.

Isto tako rusko-ukrajinski rat, iako se vodi samo na teritorijama Rusije i Ukrajine, on ima globalni odjek – SAD i EU vide Ukrajinu kao tampon zonu protiv ruskog uticaja, dok Rusija želi zadržati kontrolu nad svojim bivšim sovjetskim prostorom i spriječiti širenje NATO-a.

Kao “bolesnik na Bosforu,” Osmansko carstvo bilo je ključna periferna regija koja je kontrolisala važne trgovačke rute i pristup Crnom moru. Njegova slabost otvarala je prostor za intervencije i dala nove prilike velikim silama.

Slično “bolesniku na Bosforu”, Ukrajina koja je smještena na granici između Rusije i EU, predstavlja “modernu periferiju”, a njena važnost, osim što predstavlja simbolično mjesto sukoba demokratskih i autoritarnih sistema, leži i u strateškom položaju i energetskoj infrastrukturi.

Raspad Osmanskog carstva doveo je do mnogih lokalnih sukoba, uključujući Balkanske ratove, koji su destabilizirali regiju i postavili temelje za Prvi svjetski rat. S druge strane, rusko-ukrajinski rat je takođe izazvao ekonomsku i energetsku krizu u Europi, dok SAD koristi situaciju za jačanje svog energetskog i vojnog prisustva u regionu. Rat ima potencijal da trajno redefinira sigurnosnu arhitekturu Europe.

U prošlosti, velike sile su često manipulisale malim narodima (npr Grcima, Srbima isl) kako bi ostvarile svoje interese. Slično tome, u rusko-ukrajinskom ratu, SAD, EU i NATO pružaju vojnu, finansijsku i političku podršku Ukrajini, dok Rusija mobilizira saveznike poput Bjelorusije i koristi energetsku politiku kao sredstvo pritiska.

Završetak “istočnog pitanja” označio je kraj Osmanskog carstva i prelazak u eru dominacije europskih kolonijalnih sila, dok bi ishod rusko-ukrajinskog sukoba mogao odrediti budućnost novog globalnog poretka, tj da li će SAD i EU zadržati liberalni međunarodni poredak, ili će Rusija i Kina doprinijeti stvaranju multipolarnog svijeta.

FMXOGt-YXo-AMd-FYa-jpg-large

6 komentara

Komentariši