Film “Elysium”,čiju režiju potpisuje Neill Blomkamp, predstavlja distopijsku viziju budućnosti, stavljajući u centar pažnje teme društvene nepravde, klasnih podjela i ljudske pohlepe. Radnja filma se odvija 2154. godine, u svijetu podijeljenom na dvije krajnosti: Zemlju, koja je postala prenaseljeno i zagađeno mjesto gdje živi siromašna većina, i svemirsku stanicu Elysium, gdje manjina bogatih uživa u luksuzu i tehnologiji koja im omogućava dug i zdrav život.
Elysium simbolizira vrhunac privilegije i bogatstva. Stanovnici ove svemirske stanice imaju pristup medicinskim uređajima koji mogu izliječiti svaku bolest, dok ljudi na Zemlji umiru zbog nedostatka osnovnih resursa. Ova oštra podjela između dva svijeta aludira na današnje ekonomske nejednakosti, posebno na jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja. Film se jasno oslanja na teme kolonijalizma i kapitalizma, gdje bogatstvo jedne grupe postoji na račun eksploatacije drugih.
Tehnološki napredak na Elysiumu nije samo alat za bolje zdravlje i udobnost, nego i oružje kontrole. Robotski sistemi osiguravaju red na Zemlji, dok stanovnici Elysiuma donose odluke koje utiču na milione ljudi, ostajući potpuno distancirani od njihovih patnji. Tehnologija, umjesto da služi svima, koristi se za očuvanje statusa quo.
Ljudski pokušaji dolaska na Elysium, često putem ilegalnih letova koji završavaju smrću, odražavaju stvarne migracijske krize u svijetu. Elysium ima stroge granične mjere i politiku deportacije, prikazujući bogate kao nedostupne i nezainteresovane za sudbine onih izvan njihovog svijeta.
Blomkamp koristi kontrastne prikaze Zemlje i Elysiuma kako bi dodatno naglasio društvene podjele. Zemlja je haotična, prašnjava i pretrpana, dok je Elysium osvijetljen, sterilan i uređen. Kamera često prati glavnog junaka Maxa u bliskim kadrovima, čime stvara osjećaj pritiska i težine njegove borbe, dok su scene na Elysiumu snimane izdaleka, dajući hladan i distanciran ton.
Glavni junak filma, Max (Matt Damon) predstavlja običnog čovjeka koji je prisiljen boriti se protiv sistema. Njegovo putovanje iz vlastitog očaja (želja za spašavanjem vlastitog života) ka osviještenosti o društvenoj nepravdi i konačnoj žrtvi za opće dobro simbolizira borbu pojedinca protiv nehumanog sistema. Maxa je prosječan čovjek, uhvaćen u borbi za preživljavanje u surovom svijetu. Njegova transformacija od sebične osobe do heroja koji omogućava jednakost svima naglašava važnost individualne odgovornosti.
S druge strane, Delacourt (Jodie Foster), kao hladna i pragmatična politička figura na Elysiumu, predstavlja utjelovljenje elitizma i bezosjećajnosti bogatih prema siromašnima.
Elysium je u stvari idealizirani svijet bogatih, koji svoj prosperitet održavaju kroz eksploataciju i zanemarivanje siromašnih. Ovo je jasna kritika modernih ekonomskih i političkih sistema koji omogućavaju koncentraciju bogatstva u rukama manjine. Zemlja u filmu je devastirana neodgovornim korištenjem resursa, reflektujući stvarne ekološke probleme današnjice. Film takođe upozorava da zanemarivanje planete može dovesti do katastrofalnih posljedica.
Na kraju se nameće i moralno pitanje: treba li medicina biti luksuz rezerviran samo za bogate ili je to osnovno pravo svih ljudi?
Osnovno pravo svih ljudi samo odkad Rokafelerovi upetljaše prste medicina je otišla u lijepi.
do kada ce trajati, vidjet cemo